S perzijskog preveo: Senad Ćelović
Božiji poslanik Uzejr, a.s., je bio poslanik naroda Benu Israil. Imenom je spomenut na jednom mjestu u časnom Kur'anu. Jevrejska i kršćanska duhovna tradicija ga nazivaju imenom Ezra.
Prema nekim predanjima, Uzejr, a.s., je živio u vremenu Davuda i Sulejmana, a.s., s jedne strane, te vremenu u kojem su živjeli Zekerijja i Jahja, a.s., s druge strane. Vehb ibn Munebbih tvrdi da je Uzejr, a.s., živio u periodu između Sulejmana i Isaa, a.s. Uzvišeni Allah ga je nadahnuo da primi Tevrat u svoje srce i njime poučava Izraelćane.
Njegovi roditelji su živjeli u gradu Jeruzalemu, a Bog ih je obradovao sa dvojicom sinova, blizanaca. Jednom su dali ime Uzejr, a drugome Uzrah. Odrastali su zajedno, a kada napuniše trideset godina života, Uzejr se oženi. Nakon nekog vremena Uzejr se odluči na put. Pripremi sebi nešto namirnica, pozdravi se sa porodicom i krenu na putovanje.
Božijom voljom, put ga je nanio pokraj jednog razrušenog mjesta. Ušao je u to porušeno mjesto jašući na svome magarcu. Prizor je bio zastrašujući. Među ruševinama grada nalazili su se ostaci njegovih stanovnika. Pogođen ovim prizorom, zamisli se i zapita: kako Bog oživljava mrtve? On nije sumnjao u Božiju moć da to učini, već je njegovo pitanje poniklo iz čuđenja. Kao odgovor na ovo pitanje Uzvišeni Allah mu je poslao meleka smrti koji mu uze dušu i ostavi ga u tom stanju stotinu godina.
Nakon stotinu godina, Bog ga oživi i posla mu meleka sa pitanjem o dužini njegovog boravka na tom mjestu. Uzejr nije mogao dati tačan odgovor jer mu se činilo da je u tom stanju ostao svega jedan dan ili još manje od toga.
Njegovom čuđenju nije bilo kraja kada je saznao od meleka da je njegov smrtni san trajao stotinu godina. Potom mu je Bog pokazao svoju moć proživljenja. Nakon toga, čuđenju i sumnji nije bilo mjesta.
Ovaj događaj je opisan u Kur'anu.
Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao:
„Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?“
I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita:
„Koliko si ostao?“
„Dan, ili dio dana“ – odgovori.
„Ne“ – reče On – „ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinimo dokazom ljudima – a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.“
I kad njemu bi jasno, on povika: „Ja znam da Allah sve može!“ (Kur'an, II:259)
Nakon proživljenja, Uzejr, a.s., uzjaha svog magarca i zaputi se svojoj kući. Put kojim je išao učinio mu se nepoznatim. Zapravo, sve što je poznavao izgledalo mu je drugačije.Došavši u svoje mjesto, ljudi ga ne prepoznaše, a ni on nije njih poznavao. Čak ni svoju vlastitu kuću nije lahko pronašao.
Pred kućom je zatekao jednu slabašnu i slijepu staricu i upitao ju je da li je to Uzejrova kuća. Starica mu je odgovorila potvrdno, ali čuvši Uzejrovo ime, zaplaka i drhtavim glasom reče:
„Ljudi ovog kraja davno su zaboravili to ime. Uzejr je nestao prije stotinu godina. Otkud ti znaš za njega?“
Rekao joj je da je on Uzejr i da ga je Uzvišeni Allah usmrtio stotinu godina, a potom ga u život povratio.
Starica sa kojom je razgovarao je, zapravo, bila njegova majka. Čuvši Uzejrove riječi, starica se silno uznemiri i reče:
„Izgubili smo Uzejra prije stotinu godina i nikad nismo čuli ništa o njemu. Uzejr je bio čovjek čije su dove bile primane kod Svemogućeg Allaha. Zamoli Allaha da mi vid povrati, da te pogledam, pa, ako jesi Uzejr, ja ću te svakako prepoznati!“
Uzejr, a.s., podiže ruke i zamoli Boga da je izliječi. Božijom voljom, starica progleda i prepozna svog sina. Njenoj sreći nije bilo kraja. Potom ga je odvela Izraelćanima, tvrdeći da je on Uzejr.Oni joj nisu mogli povjerovati, pa je rekla: „Uzejr kaže da ga je Allah usmrtio stotinu godina, a potom ga ponovo proživio.“
Svijet je ustao i krenuo da ga vidi. Njegov ostarjeli sin je kazao:
„Moj otac je imao crn mladež među plećkama.“
Uzejr otkri plećke i ukaza se crn mladež. Tako mu povjerovaše.
Izraelćani su se potom obratili Uzejru, rekavši:
„Uzejr je bio jedini koji je pamtio cijeli Tevrat napamet, a Nabukodonosor ga je spalio i od njega nije ništa ostalo, osim ono čega su se ljudi mogli prisjetiti. Pa, ako si ti zaista Uzejr, zapiši nam ga.“
Njegov otac, Seruha, bio je zakopao Tevrat tokom perioda Nabukodonosora na mjesto koje niko nije poznavao osim Uzejra. Tako ih je on odveo na to mjesto i izvadio ga, ali, nažalost, listovi su bili istruhli i upropašteni. Stoga je sjeo u hlad drveta okružen Izraelćanima i obnovio im Tevrat. Dva svjetla, poput dvije zvijezde, spustila su se sa neba i ušla u njegova usta. Tako se on prisjetio cijelog teksta Tevrata. Tevrat je obnovljen u oblasti Es-Sevad, a Uzejr, a.s., je umro u naselju Sajrabaz.
Ovi događaji ponukaše Jevreje da ustvrde kako je Uzejr, a.s., Allahov sin, zbog svjetla koje mu je spušteno, obnavljanja Tevrata i brige za stanje Izraelćana. Zbog tih tvrdnji odlutaše od Pravog puta.
Jevreji govore: „Uzejr je – Allahov sin“, a kršćani kažu: „Mesih je – Allahov sin.“ To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću? (Kur'an, IX:30)
Uzejrov život, smrt i proživljenje je bilo jasno znamenje njegovom narodu. Ibn Abbas kaže: „Tako se obistinilo ono što je Uzvišeni Allah rekao – da te učinim dokazom ljudima (tj. Izraelćanima). Naime, on je kao mlad čovjek sjedio sa svojim sinovima, koji su bili starci, jer je nakon stotinu godina proživljen u životnom dobu u kojem je bio usmrćen.“
Imam Bakir, mir s njim, je rekao: „Uzejr i Uzrah rođeni su kao blizanci. U tridesetoj godini života, Uzejr se odvojio od njih i pridružio mrtvima na stotinu godina. Potom ga je Bog oživio i vratio njegovoj porodici. Živio je sa svojim bratom još dvadeset godina. Oboje su umrli u isto vrijeme. Međutim, Uzejr je umro kao pedesetogodišnjak dok je Uzrah u času smrti imao sto i pedeset godina.“
Nakon što je Uzejr, a.s., vratio Tevrat narodu Benu Israil, on je do kraja svoga zemaljskoga života ulagao trud i da se svi njegovi propisi dosljedno i valjano primjenjuju u svakodnevnom životu. Poslije njegove smrti Izraelćani zalutaše i nazvaše Uzejra, a.s., Božijim sinom. Udaljili su se od Božijih propisa i okrenuli životu prema vlastitim prohtjevima.
No, milošću dragoga Boga, vrijeme Mesiha, koji će biti poslan da im izliječi srca i vrati ih na Pravi put, neumitno se približavalo.
Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna. (Kur'an, III:33–34)
Imran, kojeg Allah, dž.š., spominje u Kur'anu, je bio potomak Davuda, a.s. Imao je dvije kćerke – Merjemu i Ašja'u. Merjemin sin je Isa, a.s., a Ašja'in sin je Jahja, a.s. Merjemina sestra Ašja’ ne samo da je bila majka jednog Božijeg poslanika već je bila i supruga Božijeg poslanika Zekerijjaa, a.s. Tako su ova tri poslanika bila i rodbinski povezana. O njima će biti više govora u narednim brojevima magazina.