Perzijska narodna priča
Neki vladar krene zimi u lov s nekoliko svojih državnika i udalje se od ljudskih naselja. Kad se smrklo opaze seosku kuću. Da se ne bi izlagali studeni, vladar predloži da se sklone u tu kuću. Jedan vezir tada upozori da vladaru ne dolikuje sklanjati se u kuću bijedna seljaka, nego da će biti bolje ako razapnu šator i nalože vatru. A seljak u međuvremenu saznao za prisutnost vladara pa priredio na brzu ruku jelo i odnio ga vladaru, poljubio pred njim zemlju i rekao:
– Da ste odsjeli u mojoj kući, ništa ne bi umanjili vladarsku čast, a ovako niste htjeli ni povećati čast jednog seljaka.
Vladaru se te riječi svidjele, i iste noći premjesti se u seosku kuću. A sutradan je domaćin dobio od vladara odoru i nagradu.
Izvor: www.behar.hr