Čemu nas islam uči
Čemu nas islam uči

Čemu nas islam uči

Islam nas, prije svega, uči da izvršavamo dvije dužnosti, i to dužnosti prema našem Stvoritelju Allahu, dž.š., i dužnosti prema Njegovim stvorenjima.

Prvi preduvjet za izvršavanje dužnosti prema Allahu, dž.š., jest da Ga čvrsto i nepokolebljivo vjerujemo, da Mu budemo uvijek zahvalni za Njegova neizmjerna dobra koja svakodnevno primamo, te da svoje životne postupke prema Njegovim zakonima uskladimo. Jedan od načina da iskažemo svoju ljubav i odanost prema Allahu, dž.š., ogleda se i u tome da volimo sva Božija stvorenja. Ta ljubav nas obavezuje da činimo dobra djela, da saosjećamo s ljudima, da im u nevolji pomažemo, kao i da se u njihovoj sreći i radosti zajedno s njima veselimo. Ako nismo spremni da od našeg imetka žrtvujemo za dobro drugih ljudi, onda ni naša ljubav prema Allahu, dž.š., nije iskrena.

Poznata je Muhammedova, a.s., ocjena o pobožnosti neke žene o kojoj se mnogo govorilo, ali od koje nije bilo nikome nikakve pomoći. Pejgamber je tim povodom rekao da njezina pobožnost nema vrijednost. Istovremeno je pohvalio neku drugu ženu koja je pomogla jednom od žeđi i gladi klonulom psu, rekavši da je svojim postupkom zaslužila Džennet.

Islam nas dalje uči da je Bog Jedan i Jedini, da je Gospodar neba i zemlje; Gospodar svih naroda svijeta i svega nama poznatog i nepoznatog. Ovakvo poimanje Boga, dž.š., širi naše srce i briše predrasude koje dijele ljude od ljudi i narode od naroda. Bilo je vrijeme kad su pojedini narodi vjerovali da su samo oni odabrani narod. Nasuprot tome islam nas uči da je Allah, dž.š., Bog svih naroda i da Njegova milost nije ograničena samo na neki određeni narod. Sunce šalje svoju svjetlost i toplinu na svaki narod, kiša pada za sve narode, a zrak je za sve ljude. Allah, dž.š., je istinit i pravedan prema svim ljudima i narodima. Svima je dao oči, uši, nos i ostale organe, a povrh svega i najveće dobro – razum, da se po njemu ravnaju i vladaju i da za svoja djela, na Sudnjem danu, račune polažu. Tim povodom Kur'an, a.š., kaže:

O, ljudi! Stvorili smo vas od jednog muškarca i jedne žene, podijelili smo vas na narode i plemena, da biste se upoznali, a najbolji je među vama onaj koji je najbogobojazniji.

Islam nas također uči da svi ljudi treba da uživaju ista prava. Imetak nikome ne daje pravo na neki viši stupanj, već samo njegova dobra djela. Tim povodom je Pejgamber rekao da je najodabraniji onaj čija su djela najplemenitija.

Poznato je da je Muhammed, a.s., potekao iz jedne vrlo ugledne porodice. I premda je uz to bio i vladar, smatrao je sebe samo članom bratske zajednice. „Ja sam čovjek kao i vi, a svi ljudi treba da uživaju ista prava“ – govorio je. On je uklonio sve vanjske razlike između vladara i podanika. Nikada nije sjedio na prijestolju. Učio je da je član vladarske kuće ravan svakoj drugoj osobi. Zato ni za sama sebe nije tražio nikakav povlašten položaj, a za svoju kćerku Fatimu izjavio je da bi i nju kaznio, kad bi se ogriješila o zakon.

Krasan primjer o shvatanju ljudske jednakosti pružio je i halifa hazreti Omer. Nakon osvojenja Palestine, a na poziv svojih novih podanika, on pođe sa slugom iz Medine u Jerusalem, vodeći sa sobom samo jednu devu, na kojoj su naizmjenice jahali on i sluga. Slučaj je htio da je pri ulazu u Jerusalem upravo na slugu bio došao red da jaše, dok je halifa vodio devu. Narod je međutim od sluge mislio da je halifa, pa ga je pozdravljao s najdubljim poštovanjem.

Ovi primjeri, uz bezbroj drugih, pokazuju islamsko shvatanje humanizma i pravednosti.

 

Izvor: Bilal Hasanović, Islamska čitanka, vjeronaučni priručnik, El-Kalem, Sarajevo, 1991, str. 107-108.