Kažu da je Božiji poslanik Sulejman, a.s., jednog jutra primio u svoj dvor nekog uzrujanog čovjeka. Bilo je jasno da ovog čovjeka muči velika nevolja te ga upita ko je i šta želi od njega. Čovjek mu je rekao da je tog jutra vidio Azraila i da ga je on čudno pogledao. To je bio razlog pa se zabrinuo i pomislio da je vrijeme da ga Azrail povede sa sobom. Čovjek mu iznese želju da ode u Indiju i tamo se sakrije od Azraila. Sulejman, a.s., mu reče da to nije problem i da će narediti vjetru da ga odnese u Indiju još iste noći.
Sulejman, a.s., sutrada na pijaci srete Azraila i upita ga zar nije grehota da tako plaši ljude. Azrail mu odgovori da ga nije htio preplašiti već mu je bilo čudno što ga vidi tu.
Sulejman, a.s., mu reče da taj čovjek tu živi te da je sasvim normalno da ga tu i vidi. Na to mu Azrail reče da mu je Bog naredio da slijedeće noći uzme njegovu dušu u Indiji pa se začudio što ga tu vidi.
Sulejmanu, a.s., je tada postalo jasno da se Božija odredba mora desiti pa bilo to na koji način.
(Prema knjizi Kazivanja iz Mesnevije prepričala Amina Škrijelj, 12 godina)