Jednoga dana neki čovjek iz pustinje je došao posjetiti Poslanika, s.a.v.a., s namjerom da zatraži savjet.
Božiji Poslanik, s.a.v.a, mu savjetuje: „Nikad se nemoj razljutiti.“ Ništa mu više osim toga nije rekao. Čovjek se, razmišljajući o Poslanikovim, s.a.v.a., riječima, vrati u svoje pleme. Kada je ušao u šator, žena ga obavijesti o tome da je između njihovog i susjednog plemena izbio rat. Čovjek upita: „Kako? Zbog čega?“
Žena odgovori da je maloprije nekoliko mladića plemena izvršilo napad na susjedno pleme i pokralo im imovinu, i sada pleme želi da se osveti, pa se priprema za rat. Čuvši čovjek ovu vijest, naljuti se. Žustro obuče ratničko odijelo, uze mač i krenu prema bojnom polju. Na pola puta se iznenadno sjeti savjeta Božijeg Poslanika, s.a.v.a., pa sebi reče: „Zašto sam se bez razloga razljutio? Zašto sam uzeo mač i obukao ratnu odjeću? Sada je vrijeme da kratki savjet Božijeg Poslanika, s.a.v.a., sprovedem u djelo.“
Ubrzo je stigao i na bojno polje. Oba plemena bijahu stala u redove s namjerom da započnu ratovanje.
Čovjek stade između njih bacivši svoj mač na zemlju, pa glasno zavika: „Slušajte! Zašto hoćete da se borite?Ako je nanesena šteta koju su naši neuki mladići nanijeli razlog ovog sukoba, ja se obavezujem da isplatim onoliko koliko je potrebno, kako bi se stanje smirilo i popravilo. Besmisleno je ubijati se zbog bezvrijednih stvari.“
Shvativši poruku govornika, oprostili su nanesenu štetu, te su to jedni drugima i saopćili. Jedan od uvjeta za oprost je bilo i obećanje da se sličan događaj više neće ponoviti, te da pleme strogo upozori počinioce na ishod kakav će se desiti ukoliko se obećanje ne održi.
Zadovoljni sporazumom narod oba plemena vratio se u svoje šatore.
Čovjek je dugo razmišljao o tome kako je moguće da tako kratak, ali vrlo mudar, savjet Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koji je usvojen i sproveden u djelo, bude toliko učinkovit i spriječi veliki sukob među ljudima.
Sa prezijskog preveo: Senad Ćelović
Izvor: Tv Sahar, Sijavesh Taliban, Poučne priče