Čovjekova zaokupljenost imetkom

---

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete (1) sve dok grobove ne naselite. (2) A ne valja tako, saznaćete svakako! (3) I još jednom, ne valja tako! Saznaćete sigurno! (4) Ne valja tako, neka znate pouzdano, (5) Džehennem ćete vidjeti jasno! (6) I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! (7) Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno! (8)

(Kur'an, Et-Tekasur:1-8.)

Svakodnevno smo svjedoci čovjekove zaokupljenosti imetkom. U nastojanju da što imućniji postane čovjek često zaboravlja svrhu svoga boravka na ovom svijetu. Svoje životno djelovanje usmjerava u pogrešnom pravcu, a posljedice toga su ogromne i teške. Uzvišeni Stvoritelj nas kroz citirane ajete upozorava na pogubnost ovakvog djelovanja. Pa, hoćemo li pouku primiti?

Hasan el-Basri o ovim ajetima kaže:

Mi smo svi Allahovi i svi se Allahu vraćamo! Zaokuplja nas sve ovo, tako mi Allaha, pa se

vječne vatre ne sjećamo, a ni uživanja vječnog. „A ne valja tako, saznaćete svakako! I

još jednom: Ne, ne valja tako, saznaćete sigurno!“ O ljudi, da vam je bilo ko smrću zaprijetio, vi se ne biste nigdje smirili. A ovo vam je Allahovo obećanje, obećanje Onoga koji nikada neće umrijeti![1]

Čovječe, zar zaboravljaš da je ovaj svijet prolazan? Svakim danom sve si bliži svome odlasku sa njega. Pa i pored tog saznanja spreman si žrtvovati sve kako bi tvoj položaj i imetak na ovom svijetu bio veći. Da li je razlog tvog takvog postupanja manjak uvjerenja ili nada u ostanak?

Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je rekao:

Čovjek govori: „Moj imetak, moj imetak!“ A od imetka mu pripada samo ono što pojede, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.

Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.[2]

Čovječe, ne dozvoli da tvoja potraga za opskrbom pređe granice umjerenog. Ne dozvoli da pohlepa za imetkom i položajem ovladaju tobom pa da zaboraviš svoje krajnje odredište, da zaboraviš Dan polaganja računa.

A njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jednu večer ili jedno jutro njezino ostali. (Kur'an, En-Nazi‘at:46.)

Čovječe, tvoj život je poput jedne večeri ili jednog jutra. Stoga, ne dozvoli sebi zaborav i nemar u tako kratkom periodu!

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekog čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem upitao: „Čiji je ovo dirhem?“ Čovjek odgovorio: „Moj.“ Tad mu se obratio sljedećim riječima: „Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.“ Zatim je citirao riječi jednog pjesnika: „Ti si imetkov, ako ga čuvaš, a ako ga trošiš, imetak je tvoj.“[3]

I na kraju, ne zaboravi riječi Uzvišenog:

Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno! (Kur'an, Et-Tekasur:8.)

Ne zaboravi da će doći Dan kada ćeš biti pitan za svaku blagodat kojom si bio darovan. Stoga, učini nešto po pitanju ovoga dok je odluka još u tvojim rukama.

 

Bibliografija

• El-Basri, Hasan, ČUJEM ŠUM, PRIJATELJA NE VIDIM, kazivanja o moralu (ahlaku), pravilima islamskog ponašanja, pobožnosti i još ponečem, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., 126 str., s arapskog preveo: Mehmedalija Hadžić

• Ibn Kaṯīr, Tefsir Ibn Kesir, skraćena verzija, (skratio: Muhammed Nesib er-Rifa'i), Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, II izdanje, Sarajevo, 2002., 1582 str., prevod s arapskog: grupa prevodilaca

• Korkut, Besim, Kur'an časni, prijevod na bosanski jezik, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran

 

Priredila: hfz. Aida Kadrija