Iako o općoj kulturi gradskog stanovništva u cjelini ima znatno manje podataka, za razliku od istaknutih pojedinaca, izdvojit ćemo nekoliko momenata vezanih za kulturu življenja i ponašanja u BiH do kraja XVI stoljeća.[1] U tom smislu, zanimljiva je pojava kahve i duhana u BiH, koja datira od 1592. godine kada je u Sarajevu zabilježena prva kahvana, što nije naišlo na odobravanje osmanskih sultana, napose Murata III i IV i tadašnje uleme. U prvo vrijeme one su bile okupljalište običnih građana koji su uz “krnje lule i čibuke pajdake” kazivali tevarih (nadomjestak čitaonica), opisivali istočne zemlje, popularizirali usmenu književnost, udarali u saz, igrali šah i tavlu itd. Bila je i sjedište besposličara, ali je imala drušvenu težinu.[2]
Rijetkost su bila okupljanja i svečanosti, mimo vjerskih, u ta vremena. Najpopularnija vjerska svečanost kod nas je Mevlud (rođenje poslanika Muhammeda, a.s.), koji u našim krajevima ima dugu tradiciju. Iako nemamo preciznijih podataka o najranijim mevludima u BiH, ipak spomen na njih nalazimo u vakufnamama bosanskih vakifa iz XVI stoljeća (Gazi Husrev-bega, Ferhad-paše, Karađoz-bega). Inače, najčešće izvođeni mevlud od 1463. godine je Vesiletü-n-Nedžat (na turskom jeziku, od Bursali Sulejmana Čelebija iz 1409. godine). U Gazi Husrev-begovoj biblioteci postoji preko 30 rukopisa ovog mevluda.[3] Prve riječi Čelebijinog Mevluda kažu: Ölmeyüb Isa göğe bulduğu yol, Ümmetinden olmagicun idi ol. (“Isa nije umro, našao je put ka nebu, On je to učinio da bi pripadao Tvom ummetu.”)[4]
Cjelokupni život bosanskohercegovačkih muslimana do kraja XVI stoljeća (ali i u kasnijem periodu) bio je prožet islamskom kulturom i njenim tekovinama, naravno, uz ostale tragove koji su se utkali u biće bosanskog muslimana tokom njegovog historijskog hoda kroz puteve različitih kultura.
Od kulture stanovanja, preko porodičnog života, kulture ishrane, lične higijene, komšijskih odnosa, ponašanja na ulici, u gostima, na poslu, do smrti – taj život počivao je na kulturi i vjeri koju donesoše Osmanlije na naše prostore.[5]
Izvor: Sedad Bešlija, „Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljeća“, Glasnik Rijaseta IZ, br. 5-6, Sarajevo, maj/juni 2009, str. 456-457.
[1] B. Zlatar, Zlatno doba, str. 199.
[2] Hamdija Kreševljaković, Iz prošlosti kahve i duhana u BiH, Narodna uzdanica, Kalendar za 1940, god. VIII, Sarajevo, 1940, str. 141-154; M. Hadžijahić, Orijentalno-islamski utjecaji, str. 60. i dalje; I. Pečevija, Historija, str. 301-302.
[3] Hüseyin Yorulmaz, Osmanlı dönemi Bosna edebiyatı, Mostar dergisi, sayı: 6, Istanbul, 2005, sayfa: 174-177.
[4] Fehim Nametak, Mevlud kroz historiju u BiH, Islamska misao (P.o.), br. XIII/91, Sarajevo, 1991, str. 14-18; Alija Bejtić, Iz prošlosti mevluda u BiH, El-Hidaje, god. VI, br. 6-8, Sarajevo, 1943, str. 205-207.
[5] M. Serdarević, A. Omanić, Bošnjačka kultura, str. 8. i dalje; M. Hadžijahić, Orijentalno-islamski utjecaji, str. 80. i dalje.