Češka priča
U jedne žene bila dva sina: rođeni sin Tonik i pastorak Honzik.
Svi su o Honziku govorili da je budalast, a maćeha je to iskoristila: gdje god je, i kad god je mogla, poslove je svaljivala na Honzikova leđa.
Tonik je bio poznat kao lijenština. Posla ga, jednom, otac u šumu po drva. Ali se on poče izgovarati da je bolestan. Maćeha odmah pozva Honzika:
– Brže trči u grad i donesi Toniku lijek!
Honziku se nije išlo u grad, ali što se mora, mora! Spremio se i pošao. A Tonik i maćeha za njim viču:
– Trči, trči što te noge nose!
Stigao Honzik u grad, našao apoteku pa sjetivši se da mora žuriti, htjede da utrči ali naleti na staklena vrata i razbije ih.
Izašao apotekar da vidi kakav je to tresak. A Honzik mu odmah ispriča da je Tonik bolestan i da je on došao u grad po lijek.
– Znači, ti si razbio staklo! – poviče apotekar pa dograbi štap. – Evo ti lijek! Evo! – vikne apotekar i dva puta ošine Honzika preko leđa.
Dotrčao Honzik kući, a maćeha odmah k njemu:
– Hajde, brže, daj taj lijek!
– Ali, ne znam, neće li Toniku taj lijek naškoditi?!
– Ne brbljaj! – poviče maćeha. – Valjda apotekar zna šta je dao! Brže!
Tada Honzik dohvati štap, pa dva puta dobro udari Tonika. Tonik skoči iz kreveta kao oparen i počne bježati. A Honzik će maćehi:
– Eto, vidiš, Tonik je ozdravio! Pomogao mu je ovaj lijek!
Izvor: Priče o ljudima i životinjama, izbor za niže razrede osnovne škole, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1972, str. 117.