Ebu Umame, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi se podigla njegova sofra, govorio:
Elhamdulillahi hamden kesiren, tajjiben, mubareken fihi. Gajre mekfijjin ve la muvedde'in, ve la mustagnen anhu. Rabbena.
„Sva hvala i zahvala pripada Allahu Koji daje blagodati i bereket u njima. Naš Gospodaru, mi Ti se ne možemo dovoljno zahvaliti na Tvojim dobrima niti možemo živjeti bez njih. Gospodaru naš, ti si naš Uzdržavatelj!“
Ebu Umame, r.a., u drugoj predaji kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi završio s jelom, izgovarao:
Elhamdulillahi-llezi kefana ve ervana, gajre mekfijjin ve la mekfurin.
„Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Koji je zadovoljio naše potrebe i napojio nas. Naš Gospodaru mi Ti se ne možemo nazahvaljivati (dovoljno zahvaliti) na Tvojim dobrima niti se ona mogu zanijekati.“
Izvor: Buharijina zbirka hadisa, sažetak, prijevod s arapskog: Mehmedalija Hadžić, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 878-879.