Doveo hodža svoga magarca na pazar pa ga dade telalu da ga proda. Dođe jedan mušterija i htjede da mu po zubima vidi koliko ima godina. Magarac ga ujede za ruku, a čovjek se ukloni i ode uz grdnju i poviku. Drugi mušterija priđe i htjede da ga povuče za rep, ali se magarac ritnu i udari čovjeka. I ovaj ode ljutit. Telal onda dovede magarca hodži pa mu reče:
– Moj hodža, ovoga ti magarca niko neće da kupi. Ko mu se približi sprijeda, ujeda ga, a ko sa zadnje strane, udara ga kopitom.
Hodža, zadovoljan, reče:
– Ma nisam ga, brate, ni doveo da ga prodam, nego da ljudi vide kakvu ja muku mučim s njim!
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 55.