U mojoj kući stalno
isti me nervira prizor:
tata novine gleda,
a mama televizor.
A ja bih htio bajku
o vještici sa Griča,
i onu o patuljku,
ali ko da mi ih ispriča?
Jednom ih lijepo pitam:
„Što će šeširić žiru?“
Oni smrsiše samo:
„Pusti nas sada na miru!“
Jednom hoću u šetnju,
sporo mi teku minute,
želim pričati s nekim,
al’ oni samo šute.
Sve mi je manje jasno,
dok trpim slične prizore,
šta će takvima djeca –
imaju televizore!
Šimo Ešić