List vene.
Pada –
Đul u bašči mre,
Pokraj njega mi jalan-zambak
Tiho izdiše.
I ovog ljeta
Sjedim tužna kraj pendžera…
I tako svakog jutra
Tužna sunce dočekam,
A večeri svake
Sunce ispratim,
Srcem –
Punim ledenog čemera.
O, dani, dani,
Moji tužni dani,
Suzama ste uplakani.
O, noći moje, tavne noći,
Isplakaću crne oči
Dok dočekam dragog,
Nestaće me, slatka majko,
Do sabaha ranog.
I u nebo ispružene
Djevojačke ruke gole
Boga mole –
U krilu joj isplakane
Biser-suze i sad stoje.
Husejn Muradbegović
Izvor: Novi behar, list za pouku i zabavu, god. IV, br. 5, Sarajevo, juli 1930, str. 67.