Volim ljude, cuke i mace.
Sve što živi treba voljeti,
i nebo i šumu i ptice i travu,
i ono što može boljeti.
– Tako se postaje dobar čovjek,
uvijek mi govori deda,
dok me mazno grli u krilu
i nekud kroz prozor gleda.
Onaj ko slabijeg muči
na kraju nesretan bude,
a oni što dobro čine
izrastu u dobre ljude.
Nura Bazdulj-Hubijar