Dohvati mi, tata, Mjesec,
da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, Mjesec,
da ga rukom taknem ja.
Mjesec mora gore sjati,
ne smije se on skidati.
On mora kod zvijezda biti,
put zvijezdama svijetliti,
da zvjezdice kući znaju,
kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati,
da zec vidi večerati,
da jež vidi putovati,
da miš vidi trčkarati,
da bi ptice mogle spati.
I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete,
od srebrnih niti,
pa da snivaš i ti.
Grigor Vitez