Domovina nije riječ iz spomenara
i nije pejzaž što se samo gleda.
Domovina to je pogled prepun žara
i svaka travka što se nikom ne da.
Domovina nije samo poj slavuja,
što se tiho takne kad se noć povlači.
Domovina to je i bura, oluja,
u kojoj glas zrije i bivamo jači.
Domovina nije tek mehko uzglavlje,
na kojem se čeka jutro vedro, mlako.
Domovina to je kad je nebo plavlje,
zato što to želiš i kad nije tako.
Domovina nije riječ iz spomenara,
koju mogu zbrisati kiše i vrijeme.
Domovina to se srcem izgovara
i onda kad usne nam zanijeme.
Ismet Bekrić