Iako Uzvišeni Bog jako naglašava lijep govor, ipak je dopustio podizanje glasa, protest i vrijeđanje silnika prilikom traženja prava i raskrinkavanja tih silnika, kao što stoji u časnom Kur’anu:
“Allah ne voli da se glasno ružno govori; to može samo onaj kome je učinjena nepravda.”
Naravno, ova dozvola je uvjetovana čuvanjem granica dozvoljenog i nekršenjem prava drugih. Stoga nastavak časnog ajeta glasi:
Riječ džehr (جهر) u ovom ajetu ima značenje objavljivanja, objelodanjivanja i podizanja glasa,13 a riječ su’ (سوء) značenje uvrede, vrijeđanja i grubog izraza.
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012