Čestiti ljudi u skladu s nalozima islamskih učenja pridaju poseban značaj slijeđenju zapovijedi Božijeg poslanika i islamskog vodstva i u svojim važnim obrednim, društvenim i političkim poslovima, u kojima je prisustvo muslimana neophodno i sudbonosno, prihvataju poziv islamskog vodstva i zajedno se uključuju u sve dimenzije društvenog djelovanja.
Jer, predano jedinstvo muslimana u vrijeme džihada kod neprijatelja izaziva strah u srcima, a opće prisustvo ljudi na džuma-namazu i u vrijeme donošenja važnih društvenih odluka uništava svaku vrstu razdora i podjele te sprječava neprijateljsku manipulaciju.
Prema tome, vjernici pridaju vanredan značaj prisustvovanju takvim dešavanjima i nikada, bez dopuštenja Poslanika, s.a.v.a., i islamskog vodstva, ne napuštaju bojno polje i društvenu scenu.
Na ovaj način oni pokazuju svoju odanost društvenoj disciplini I slijeđenju zapovijedi predvodnika, kao što stoji u Kur’anu:
“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljavaju dok od njega dopuštenje ne dobiju.”
Treba znati da je naredba islamskog vođe veoma značajna, a njegov javni poziv predstavlja znak velike opasnosti koja prijeti od neprijatelja ili jednog obuhvatnog i izgrađujućeg pregnuća koje vlasti pokreću.
Dakle, ne smije se gledati na upute i upozorenja vođa društva kao na govor običnih ljudi i olahko se oglušiti na njihove zapovijedi stoga što vođa društva, zahvaljujući tome što je u potpunosti upoznat sa potrebama i problemima, daje upute, a s obzirom da je u potpunosti upoznat sa neprijateljskim zavjerama, upozorava ljude na opasnost.
Prema tome, zanemarivanje zapovijedi predvodnika veoma često uzrokuje smutnju i nerede u društvu, ili pak zbog propuštanja pogodnih prilika i poricanja blagodati nepokorni i slabi zaslužuju da ih pogodi Božija kazna.
O tome Uzvišeni Bog kaže:
“Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.”
Čestiti ljudi s punom vjerom u Boga i potpunim pouzdanjem u Božijeg poslanika, s.a.v.a., u cijelosti se pokoravaju naredbama Boga i Njegovog Poslanika, a riječi islamskog predvodnika uzimaju kao “konačnu riječ” te se suzdržavaju od pretjerivanja i ravnodušnosti, kao i od naglih i emocionalnih reakcija.
Na ovaj način pokazuju svoju društvenu discipliniranost i utiru puteve vlastite sreće, mira i napretka društva.
Časni Kur’an govoreći o njima kaže:
“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.”
S tim u vezi, Bog upozorava nevaljale ljude da se suzdržavaju od nepokoravanja Bogu i Njegovom poslaniku, kako na taj način ne bi sebe i svoje društvo odveli u propast i gubitak:
“A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta.”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012