Jednoga dana uvaženi Poslanik, s.a.v.a., je ušao u mesdžid “Medina“. Taj mesdžid je bilo mjesto okupljanja muslimana koji bi se nakon obavljanja molitve tj. namaza upuštali u razgovore o različitim problemima i pitanjima. Ljudi su u ovom mesdžidu bili obavješteni o vrlo važnim stvarima i upoznati sa novim odlukama. Tog dana, u trenutku kada je Poslanik, s.a.v.a., ušao u mesdžid, ugledao je dvije skupine muslimana koji su zasjeli u krug, u kutove mesdžida i bili zauzeti nekim poslom.
Poštovani Poslanik, s.a.v.a., je prišao prvoj skupini. Ona je bila zauzeta ibadetom i obraćala se Gospodaru zbog svojih potreba i tajni.
Vjerovjesnik se, gledajući ovu skupinu, okrenuo prema svojim prijateljima i rekao: “ Oni obavljaju dobar posao i njih čeka veliko dobro, kao i blaženstvo.“
Nakon toga Vjerovjesnik je otišao drugoj grupi. Ova grupa je bila zauzeta obrazovanjem, odgojem i učenjem. Podučavali su druge i učili od njih.
Poslanik, s.a.v.a., se ponovo obratio svojim prijateljima i saputnicima riječima: “Oni također obavljaju koristan posao i njih čeka dobrobit i blagostanje.“ Zatim se okrenuo prema drugoj skupini i rekao: “Ja sam ipak poslan s namjerom da obrazujem i upućujem narod.“
Nakon izvjesnog vremena poštovani Poslanik, s.a.v.a., se zaputio do skupine koja je bila zauzeta učenjem i podučavanjem i sjeo je pored njih. Ovim postupkom su muslimani i prijatelji Božijeg Poslanika, s.a.v.a., shvatili da je vrijednost znanja kod dragog Vjerovjesnika od velike važnosti.
Sa perzijskog preveo: Senad Ćelović
Izvor: Tv Sahar, Sijavesh Taliban, Poučne priče