Na početku učenja Kur'ana pohvalno je da učač prouči Eʻuzu shodno ajetu:
Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog. (En-Nahl, 98)
Šejtan ustrajno djeluje na tome da muslimana odvrati od njegova Gospodara i da njegov um zabavi stvarima koje ga odvraćaju od razmišljanja tokom učenja Kur'ana.
Imam El-Fahr er-Razi, Allah mu se smilovao, kaže:
„Tajna učenja Eʻuze jeste u pribjegavanju Svemoćnome Koji od tebe odvraća sve neugodnosti. Zaista jedna od najboljih aktivnosti tokom koje šejtan ubacuje svoje vesvese jeste učenje Kur'ana, jer onaj ko uči Kur'an s namjerom ibadeta Rahmanu i razmišljanja o Njegovim obećanjima i prijetnjama, Njegovim znamenjima i objašnjenjima, povećava svoju želju za pokornošću i strah od zabranjenih stvari. Zbog ovog razloga, učenje Kur'ana predstavlja jedan od najvećih vidova pokornosti. Nema sumnje u to da, kako god je šejtanov trud u odvraćanju od Kur'ana veći, tako je i veća potreba čovjeka za onim ko će ga zaštiti od njegova zla. Ovo je mudrost koja se krije u otpočinjanju učenja Kur'ana Eʻuzom.“[1]
Kako god je lijepo proučiti Eʻuzu kod učenja, isto tako je lijepo proučiti i Bismillu, posebno kada učenje započinje od početka sure. Imam En-Nevevi kaže:
„Potrebno je voditi računa o učenju Bismille na početku svake sure, osim sure Bera'etun (Et-Tevbe), jer većina uleme smatra da je Bismilla kur'anski ajet budući da je upisana u Mushaf. Pa onaj ko je izostavi, prema mišljenju većine učenjaka, izostavio je dio Kur'ana.“[2]
Možda je mudrost u spajanju Eʻuze i Bismille na početku učenja Kur'ana u tome što se Eʻuzom traži otklanjanje zla, a Bismillom postizanje dobra. Kada musliman otpočinje učiti Kur'an, on ima potrebu za dvije stvari. Prva je da otkloni srčanu povezanost sa nekim drugim osim sa Allahom i da ga ne nadvlada šejtan, a druga je da potpadne pod utjecaj Kur'ana i razmišljanja o njegovim ajetima tražeći pomoć od Allaha u tome. Zato se Eʻuza i Bismilla uče zajedno.[3]
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Pristup Kur'anu, priručnik za kiraet, El-Kalem, Sarajevo, 2010, str. 38-39.