Evlija Čelebi i izučavanje hadisa kod nas
Evlija Čelebi i izučavanje hadisa kod nas

Evlija Čelebi i izučavanje hadisa kod nas


Prolazeći kroz naše krajeve i bilježeći svoje utiske o njima, Evlija Čelebija se interesovao, između ostalog, i za izučavanje hadisa (predanja) kod nas. O tome je ostavio dosta podataka. Međutim, Hazim Šabanović, dobar poznavalac Čelebijinog putopisnog djela, upozorava nas da je Čelebija u svojim zapisima nepouzdan i da sve njegove navode treba uzimati s rezervom. Pa ipak, teško je prihvatiti skeptički stav Hazima Šabanovića, jer što više upoznajemo prošlost naših naroda, sve više uviđamo da je Evlija Čelebija blizu istine.

Za Beograd kaže da ima osam medresa u kojima se stiče obrazovanje. „Ovdje nema zavoda za izučavanje kiraeta, a ima oko devet zavoda za izučavanje svete tradicije. Sveta tradicija se počela predavati od dolaska muftije Abdurrahim-efendije…“[1]

Za Sarajevo kaže:

„Na deset mjesta izučava se islamska tradicija (‘ilm al-hadis). Profesori islamske tradicije predaju besplatno, u Carevoj džamiji, Ferhadiji, Husreviji, u Kodža Ali-pašinoj, u Isa-begovoj džamiji i još na više mjesta. Ali još nije podignuta naročita škola pod kupolom za izučavanje islamske tradicije.“[2]

Za Novi Pazar kaže:

„… Tu dalje postoji jedna škola za izučavanje svete tradicije (dar al-hadis) i jedanaest osnovnih škola…“[3]

Štip:

„U medresi Muradiji specijalno se izučava sveta tradicija. Tu ima poseban profesor za održavanje javnih predavanja.“[4]

Mitrovica:

„Tu ima u svemu pet medresa, od kojih su najpoznatije Gazi Bajazid-begova medresa, Bajram-begova medresa i Murad-pašina medresa. U džamijama se izjutra i naveče drže predavanja iz svete tradicije (hadis), šerijatskog prava (fiqh) i nasljednog prava (faraid).“[5]

Osijek:

„U svemu postoje četiri nastavna zavoda u kojima predaju naučnici: Kasim-pašina medresa i Mustafa-pašina medresa se naročito ističu. U ovim krajevima stanovništvo vrlo mnogo cijeni i poštuje naučnike. Tu, međutim, nema škola za izučavanje kiraeta niti škola za izučavanje svete tradicije. Ali po džamijama profesori koji drže javna predavanja predaju i svetu tradiciju.“[6]

Užice:

„Na tri mjesta u šeheru obučava se pravilno čitanje Qur'ana, a na dva mjesta, i to: Alaj-begova džamija i Hasan-efendijina tekija, predaje se islamska tradicija (‘ilm al-hadis).“[7]

Foča:

„U Foči ima šest medresa, u nekima se predaje islamska tradicija (hadis).“[8]

Nevesinje:

„Ovdje ima svega osam mesdžida i dvije medrese. Jedna se nalazi oko dvorišta sultan Bejazid Veline (džamije). To je zavod. Drugo je medresa Velagine džamije. Pored toga, ima jedna škola u kojoj se izučava islamska tradicija i jedna škola u kojoj se izučava pravilno čitanje Qur'ana na sedam arapskih narječja (dar al-qurra’) (…) Taj dar al-qurra’ i dar al-hadis nalaze se pod velikom kupolom pokrivenom olovom. Tako da u ovoj pokrajini Hercegovine nemaju ovako zasebnih dar al-qurra’ i dar al-hadis.“[9]

Prusac:

„Tu ima jedan hamam i ukupno osamdeset dućana, a nema bezistana. Ima, međutim, medresu, školu za izučavanje islamske tradicije (dar al-hadis) i javnu kuhinju (imaret) pokojnog šejha Kafije (…).“[10]

Iznošenje ovih podataka ima svrhu da preispitamo naše dosadašnje tvrdnje da li je hadis kao nauka proučavan i kod nas. Postojanje specijalnih škola za usavršavanje u pojedinim strukama svjedoči da je prevazilazilo uobičajeno nama poznato obrazovanje toga vremena, jer se tradicija u dar al-hadisu izučavala sa svim pratećim disciplinama (prenošenje i tumačenje hadisa).[11]

 

Izvor: dr. Omer Nakičević, Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka (Sarajevo, Mostar, Prusac), Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1988, str. 169-170.

[1] E. Čelebi, Putopis, prevod: H. Šabanović, Sarajevo, 1967, str. 87.

[2] E. Čelebi, n.d., str. 109.

[3] E. Čelebi, n.d., str. 264.

[4] E. Čelebi, n.d., str. 342.

[5] E. Čelebi, n.d., str. 352.

[6] E. Čelebi, n.d., str. 365.

[7] E. Čelebi, n.d., str. 382.

[8] E. Čelebi, n.d., str. 403.

[9] E. Čelebi, n.d., str. 411.

[10] E. Čelebi, n.d., str. 133.

[11] H. Kaleši, „XV Asrindan XVII Asrin Nihayetine kadar Yugoslav Topraklarinda ssark medeniyeti“: „Cevren“ No 10, str. 29: T. Okić, Bazi Hadis meseleleri Uzerine Tatkikler, Istanbul, 1950, str. 105-114.