Faktori za energetski učinkovitu gradnju
Faktori za energetski učinkovitu gradnju

Faktori za energetski učinkovitu gradnju


Nekoliko je faktora koji presudno utječu na to koliko će energije zgrada potrošiti za grijanje, hlađenje, ventilaciju, rasvjetu i kućanske uređaje:

  • lokacija (geografska i geomorfološka)
  • orijentacija (u odnosu na strane svijeta, morfologiju terena i lokalne meteorološke specifičnosti)
  • oblikovanje zgrade i okoliša (razvedenost volumena, orijentacija i veličina otvora, organizacija unutrašnjosti,…)
  • karakteristike građevinske konstrukcije (vrsta i način primjene materijala, detalji spojeva,…)
  • primjenjeni pasivni sistemi za ubiranje, pohranu i očuvanje energije
  • ugrađeni aktivni sistemi za izmjenu, proizvodnju i pohranu energije
  • dodatna oprema – v rsta i energetski razred rasvjete, strojeva, aparata i ostale kućanske tehnike.

Lokacija objekta je prvi faktor u procesu gradnje na koji se može utjecati. Ako postoji mogućnost izbora lokacije objekta, postoji i mogućnost da se već na samom početku smanje kasniji troškovi u gradnji, opremanju i korištenju buduće zgrade. Iz tog razloga je vrlo korisno za investitora da pri odabiru parcele za gradnju koristi usluge arhitekta koji je dobro upoznat s principima ekološke arhitekture i dostupnom tehnologijom.

Orijentaciji zgrade treba posvetiti posebnu pažnju jer o njoj ovisi koliko će se uspješno kasnije moći integrirati pasivni i aktivni sistemi za korištenje obnovljive energije. Loša orjentacija može u potpunosti onemogućiti primjenu nekih rješenja, dok im ispravna može povećati učinkovitost i nekoliko puta.

Osim na očigledne faktore kao što su strane svijeta (jug = sunce = toplina i sjever = hlad = hladnoća), u obzir treba uzeti vrstu i karakteristike prevladavajućih vjetrova, tipologiju i morfologiju intenzivnog zelenila u neposrednoj blizini (postojećeg i buduće planiranog) i slično. U ekološkoj arhitekturi se zelenilo ne koristi samo kao metafora, nego i kao aktivan i značajan faktor za postizanje dobrih rezultata u energetskoj učinkovitosti i ukupnoj kvaliteti života u zgradi.

Oblikovanjem zgrade je moguće ostvariti dodatne uštede u količini potrebne energije za njeno korištenje. Razvedenost volumena, primjena određenih arhitektonskih elemenata, smještaj otvora i njihova veličina, organizacija unutrašnjosti, odabir materijala, njihova tekstura i boja; sve su to faktori kojima se utiče na konačni energetski ishod. 
Kao što je prije spomenuto, i okoliš može sudjelovati u toj jednadžbi. Inventivnim projektiranjem zelenila se mogu reducirati ili potpuno zamjeniti neka skupa tehnička rješenja.

Građevinski elementi kao što su tipovi konstrukcije, vrsta i količina materijala, te rješenja i izvedba detalja imaju najveću zaslugu za konačno uspješno rješenje. Oni moraju biti ispravno i potpuno promišljeni, dobro dokumentirani i pažljivo izvedeni. Greške u ovom koraku se teško i skupo ispravljaju, a mogu poništiti sav ostali trud i uložen novac. Odgovornost u ovoj fazi pada isključivo na arhitekta i izvođača.  

Pasivni sistemi za iskorištavanje obnovljive energije koriste toplinu sunca, prirodnu ventilaciju, toplinu/hladnoću tla ili vode i slično, a kako bi se smanjila potrošnja dodatne, vanjske energije potrebne za normalno funkcioniranje zgrade. Pasivni sistemi su potpuno i nedjeljivo integrirani u oblikovanje i konstrukciju zgrade, pa njihovo planiranje mora krenuti od samog početka projektiranja.

Aktivni sistemi se koriste prirodnim fizikalnim i kemijskim procesima, a često i naprednom tehnologijom za iskorištavanje raznih oblika energije koja nas okružuje. Efikasnost i cijena pojedinih aktivnih sistema su različiti, ne uvijek u proporcionalnom odnosu. Stoga treba uvijek oprezno međusobno usporediti pojedina moguća rješenja kako bi se primjenila ona rješenja koja za investitora imaju ekonomski opravdani rezultat.

Dodatna oprema u zgradama (neugrađena) najčešće ovisi isključivo o svijesti investitora, pa je ovdje uloga arhitekta manje značajna. Premda, ako je u cijelom prethodnom procesu arhitekt aktivno komunicirao s investitorom, upoznavajući ga na sve potencijale i rezultate ekološkog promišljanja, velika je vjerojatnost da će u trenutku useljenja i odabira kućanske ili poslovne opreme investitor već biti „zaražen” energetski odgovornim stavovima.

Svi elementi osim lokacije zgrade i dodatne opreme ovise o vještini i znanju arhitekta da iskoristi dostupne metode, a investitoru ekonomski prihvatljive, kako bi zgrada optimalno energetski „komunicirala” s okolinom. Svi bi elementi trebali biti tako integrirani u zgradu, da konačni proizvod izgleda i djeluje kao jedinstvena cjelina. Na taj način čovjekov boravak u prostoru i njegovo održavanje daju maksimalan osjećaj prirodnog stanovanja i rada.

 

Izvor: www.arhiteko.hr