Fudži
Fudži

Fudži

Planina Fudži simbol je Japana koliko i izlazeće sunce. Ta velika kupa koja je najveći dio godine pokrivena snijegom uzdiže se usamljena iz okolnih ravnica uz pacifičku obalu ostrva Honšu.

Vrh Fudžija je u stvari ivica kratera, pošto je ova 3.376 m visoka planina vulkan, i to aktivan. Prva zabilježena erupcija desila se 800. godine, a bilo ih je još nekoliko sve do 1707. kad je Fudži posljednji put eksplodirao, a crni pepeo pao na ulice Tokija, udaljenog 96 km. Japanski domorodački narod smatrao je Fudži svetom planinom, a ime je možda dobio po riječi fuchi, koja znači vatra.

Bezbrojni umjetnici i fotografi pobrinuli su se da prepoznatljiv oblik Fudžija postane poznat širom svijeta, a pjesnici su njegovu ljepotu pokušali da dočaraju riječima. Privlačnost Fudžija nije samo u njegovoj masivnoj, usamljenoj eleganciji. Ona se neprestano mijenja. Svjetlost i raspoloženje mogu biti različiti, nepravilni rub snježnog ogrtača pomjera se prema višim ili nižim visinama, a oblaci često obavijaju sam vrh planine.

Umjetnici su često oslikavali prizor jezera Kavagučija, u čijim se mirnim vodama vidi odraz planine Fudžija. To je  jedno od pet jezera koja se nalaze u području bogatom šumom, potocima i vodopadima, sa kojeg se Fudži može vidjeti u najboljem izdanju. Planina, jezera i šume, kao i obližnja obala, sastavni su dijelovi nacionalnog parka koji svake godine posjeti čak 80 miliona ljudi, dvije trećine ukupnog broja stanovnika Japana. Oko 250.000 posjetioca se popne uz obronke Fudžija.

Mnogi posjetioci na Fudži se penju noću i stižu do vrha upravo na vrijeme da mogu posmatrati izlazak sunca. Na kraju hladnih ljetnih noći skriveno sunce nakratko baca veličanstvene purpurne, bakarne i crvene nijanse preko neba prije nego što se pojavi na horizontu. Što je svjetlost jača, pred posjetiocima se pruža upečatljiviji pogled preko jezera i šuma sve do obale. Iza njih se pojavljuje trouglasta sjenka svete japanske planine.

 

Izvor: Cvrčak, mjesečnik za osnovce, god. VII, br. 64, Kult d.o.o., Bihać, decembar 2010, str. 18-19.