Jednog dana ode hodža zajedno sa ženom da pere haljine na jezeru. Baš kad su pokiselili haljine i htjeli da ih nasapune, doletje gavran, ote ženi sapun i opet odletje.
Hodžina žena zakuka:
– Aman, hodža, ote nam gavran sapun!
Hodža mirno odgovori:
– O ženo, šta se uzrujavaš? Nek’ nosi, on je prljaviji od nas!
(Preuzeto iz knjige Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 39.)