“Gospodaru moj” – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem”, /39/ “osim Tvojih robova iskrenih među njima”, /40/ “ovo je pravi put k Meni” – reče On /41/ “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih”; /42/ “Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti”, /43/ “on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.” /44/
Adem, a.s.
Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š. stvorio zemlju i nebesa, stvorio je i prva stvorenja, meleke. Prije nego će stvoriti prvog čovjeka, Adema, a.s., Allah, dž.š., obavijesti meleke o tome da će stvoriti i druga stvorenja koja će rasprostraniti na Zemlji i hraniti ih biljkama i njihovim plodovima.
A kada Gospodar tvoj reče melecima: ”Ja ću na zemlji namjesnika postaviti!” Oni rekoše: ”Zar će ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi tebe veličamo i hvalimo.” On reče:”Ja znam ono što vi ne znate.” Govor meleka upućen Allahu, dž.š., nije bilo suprostavljanje. Naprotiv, meleci su simbol pokornosti u najvišim duhovnim sferama. Meleci nisu poznali mudrost namjesništva Ademovog. Bez obzira što to nisu znali, oni su naređenu im sedždu učinili. To je suština imana, pokoravanje čak i onda kada se ne razumije smisao (mudrost) onoga što se traži.
Adema, a.s. je Uzvišeni Stvoritelj stvorio od zemlje ilovače (mnogobrojnih sastojaka). “Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog. ” Dajući Ademu, a.s. savršen oblik Uzvišeni Stvoritelj je udahnuo život u njega: ”Stvorit ću čovjek od ilovače, a kad mu savršen oblik dam i život u njega udahnem…” Kada je ovim riječima Uzvišeni Allah obavjestio meleka da će stvoriti čovjeka i dati njegovom rodu da vlada na zemlji oni su se začudili znajući da će čovjek imati puno tjelesnih prohtjeva, a i loših požuda. Svaki od Ademovih potomaka nastojat će da udvolji svojim prohtjevima i potrebama, zato će međusobno dolaziti u sukob,dolazit će među njima do svađa i ubistava.
Da bi Adem, a.s. mogao obavljati zemaljsku misiju kako treba i na način kojim će Uzvišeni Gospodar biti zadovoljan, On ga je obdario potrebnim znanjem što predstavlja njegovu mudžizu. “I pouči On Adema nazivima svih stvari onda ih predoči melecima i reče: `Kažite mi nazive njihove ako istinu govorite! `Hvaljen nek si!`, rekoše oni:`Mi znamo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri. “ “O Ademe”, reče On, “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive Allah reče: ”Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i zemlje, i da samo Ja znam ono što javno činite i što krijete!”
Uzvišeni Gospodar naredi melecima i Iblisu da se poklone Ademu i ujedno izvrše zapovijed svog Stvoritelja. “Poklonite mu se!” i oni su se poklonili, a Iblis nije htio da se pokloni. Meleci su svojim pokoravanjem izvršili zapovijed svoga Gospodara i postali pokorni, za razliku od Iblisa koji je zbog tvrdoglavosti , oholosti i zavidnosti odbio povinovati se Allahovoj naredbi. Iblis je pretrpio strašne promjene. Nestalo je njegove ljepote, izgubio je dostojanstvo i veličinu, postao je oličenje zla i simbol nepokornosti i grijeha. Oholost i zavidnost ga navedoše da se Stvoritelju usprotivi i padne u njegovu nemilost.
Iblis je zamrzio Adema a.s. i njegov rod, zato se zakleo da će ih na sve moguće načine uvijek odvraćati od pravog vjerovanja i dobra, a navraćati na nevjerstvo i zlo. Zato mu je Allah dž.š. rekao: ”Odlazi! Onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna džehennemska biće vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imenima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje.”
Adem, a.s. Je provodio život sam, bez ikoga s kim bi razgovarao i radost svoju dijelio. Nije bilo nikoga ko bi mu ublažavao bol samoće. Jednom kad se Adem, a.s., probudio iz sna, ugledao je neku ženu pored sebe. Adem a.s. se jako obradova ovom iznenađenju. A kad vidje kako se ona kreće živahno, reče joj:”Ti si Hava!” Uzvišeni Allah dž.š. naredi Ademu, a.s. da se nastani sa svojom ženom u džennetu.
“O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da sam sebi nepravdu nanesete.” Uzvišeni Allah, dž.š., im je obećao da će blagodati uživati sve dok budu izbjegavali zabranjeno voće. Allah, dž.š., još upozori Adema na Iblisovo spletkarenje. Reče mu da je zao i da je on taj koji odvodi u zabludu. Reče mu i da je Iblis zbog svoje oholosti naspram čovjeka i svoje nepokornosti protjeran iz dženneta te da Iblis prezire čovjeka.
Iblis je vješto vrebao priliku da nanese zlo čovjeku. Jednog dana mu se sa osmjehom približi i reče: ”O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstva koje neće nestati? Gospodar vaš vam je zabranio da se približite ovom drvetu zato da ne biste postali meleci ili besmrtni.” Nakon što pobjegoše od njega, Iblis se zakle da je on samo njihov savjetnik. On ih nastavi ubjeđivati služeći se lijepim riječima, dok Adem a.s. ne zaboravi da mu je on najveći neprijatelj. Samo što okusiše plod drveta,otkriše im se njihova stidna mjesta. Adem i Hava tako prekršiše zabranu svoga Gospodara, slušajući Iblisa i vjerujući mu.
Allah, dž.š., im reče: ”Zar vam nisam zabranio to drvo i upozorio vas da vam je šejtan otvoreni neprijatelj? Zašto ste ga slušali i poslušni mu bili?” “Gospodaru naš, mi smo prema sebi nasilje počinili kada smo odredbu Tvoju prekršili, pa ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi ćemo doista biti od onih koji su propali na ovom svijetu, dok ćemo na onom svijetu biti stavljeni na teške muke.” Adem, a.s., i h. Hava priznaše svoj grijeh i potražiše utočište kod svog Gospodara.
Allah, dž.š., primi pokajanje Adema i Have, ali im zato naredi: ”Izlazite iz njega svi – jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od mene će vam uputa dolaziti i onaj ko ne bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesratan biti. A onaj koji okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepog oživjeti.”
Po izlasku iz dženneta Adem je prvo boravio u Indiji, a Hava u Džidi, na Arabijskom poluotoku. Kako je Ademu, a.s., bilo veoma teško bez h. Have, on se iz dana u dan obraćao Allahu dž.š. sa molbom da ih sastavi. Njihov ponovni susret desio se na Džebelu – rahmetu (Brdu milosti) na Arefatu.
Gospodar kaže: “O sinovi Ademovi,neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! Zaista smo mi šejtane učinili prijateljima onih koji ne vjeruju.”
Propisi kojima Allah, dž.š., u Kur`anu časnom obavezao čovjeka zovu se Allahove zapovijedi. Neke od njih su: Vjerovati i poštovati Allaha, dž.š., i ostale istine vjere Klanjati pet dnevnih namaza Vršiti ostale islamske obrede Izdržavati, njegovati i paziti roditelje Pošteno raditi i privređivati za održavanje života, biti pravedan i izvršavati obaveze prema sebi, porodici, zajednici …
Propisi kojima Allah, dž.š., u Kur`anu ukazao čovjeku na zabranjene stvari i radnje zovu se Allahove zabrane. Neke od njih su: Negirati, psovati i omaložavati Allaha i druge vjerske istine (meleke, kitabe, pejgambere, Sudnji dan i dr.) Piti alkoholna pića, jesti svinjsko meso, blud činiti i sl. Krasti, lagati, otimati, krivo mjeriti Nasilje činiti, krivo svjedočiti … Ko prekrši Allahovu zapovjed tj. ne izvrši naređeno djelo, pogriješio je. Isto tako ko prekrši Allahovu zabranu tj. učini zabranjeno djelo, počinio je grijeh.
Postoji više definicija grijeha. Grijeh je sve ono čega se duša stidi i što sakriva. Izvršena je podjela grijeha na: teške, velike i male.
Teški grijesi
Teški grijesi su oni koji izvode iz vjere (dina). Osoba koja počini takav grijeh prestaje biti musliman, ako se ne pokaje i svoje vjerovanje ne obnovi. U teške grijehe spadaju:
Kufr – nevjerovanje u Allaha i ostale temeljne istine vjere: meleke, kitabe, poslanike i Sudnji dan; Širk – umjesto u Allaha, vjerovati u lažna i izmišljena božanstva: kipove, životinje, prirodne pojave i sl. Pridavanje božanske svetosti i veličine pojedinim ljudima.
Psovanje i potcjenjivanje Boga dž.š. Psovanje Muhammeda, a.s. i ostalih poslanika i islamske uleme Psovanje, ismijavanje ili na bilo koji način ponižavanje islamskih svetinja: Kur`ana, Kabbe, džamija, ezana, namaza, posta i dr. Ko počini jedan od navedenih teških grijeha i umre prije nego se pokaje Allahu dž.š. smatra se da je umro kao nevjernik, te da je njegovo vječno prebivalište u Džehennemu.
“Allah neće oprostiti da Mu se pripisuje drug, a oprostit će druge grijehe manje od toga, kome hoće, a onaj koji druga Allahu pripisuje čini teški grijeh.” (En-Nisa, 48) “Oni koji umjesto vjerovanja u Allaha nevjerovanje prihvate, neće Allahu naškoditi. Njih čeka patnja velika.”(Ali-Imran, 188)
“Oni koji umru kao nevjernici neće se moći od kazne otkupiti ni zlatom koje bi zemlju prekrilo (nikakvim zemaljskim vrijednostima). Njih čeka bolna kazna i niko im neće pomoći.” (Ali-Imran, 91)
Veliki grijesi
Veliki grijesi su oni za koje je predviđena oštra kazna, ali oni ipak ne izvode iz vjere, odnosno počinilac tih grijeha nije prestao biti musliman, ali je zaslužio oštru kaznu, pa je potrebno da se za te grijehe pokaje.
To su: Piti i proizvoditi alkoholna pića i droge i baviti se njihovom prodajom i posluživanjem Jesti svinjsko meso i mast od ovog mesa Vrijeđati i ne poštovati roditelje kao i ne brinuti se za njihovo izdržavanje ako su siromašni Ubiti čovjeka osim u nužnoj odbrani Lagati Ne htjeti istinu svjedočiti Krivo svjedočiti i zaklinjati Biti dvoličan Zinaluk činiti odnosno stupati u vanbračne spolne odnose Prisvajati tuđu imovinu, otimati i uništavati Krasti i krivo mjeriti Drugog vrijeđati Životinje spaljivati na vatri ili ih na neki drugi način mučiti Klevetati i tuđe mahane širiti Prenositi tuđe riječi i time zavadu i mržnju sijati.
Zavidjeti tj. željeti da nekome nestane neko dobro Biti ohol tj. praviti se velikim i precjenjivati se a druge ponižavati Drugom zlo spremati Biti škrt tj. ne izvršavati svoje imovinske obaveze prema drugima Davati prednost zemaljskim uživanjima nad ahiretskim Ne bojati se Božije kazne Vračati i vračarima vjerovati Prigovarati za učinjena dobra djela Isključiti iz nasljeđa nekoga Namaz ne klanjati Post, zekat i hadždž ne izvršavati Izvršiti samoubistvo i dr.
Mali grijesi
Grijesi koji ne spadaju u teške i velike grijehe smatraju se malim grijesima, kao npr;
– Gledanje u ono što je haram.
– Razgovarati u vrijeme učenja Kur`ana, ezana, ikameta, zikra (veličanja Allaha dž.š.) i sl.
– Ako se stalno ponavlja neki grijeh on postaje veliki grijeh. Ali, mali grijesi se brišu čak i dobrim djelima.
Tevba-pokajanje
Tevba znači kajanje za počinjeni grijeh i obraćanje Allahu dž.š. za oprost. Muslimani i muslimanke trebaju se često kajati za svoje grijehe, a naročito ako su svjesni ili sumnjaju da su počinili neki teški ili veliki grijeh. Posebno je važno da se odmah, bez odlaganja pokajemo za teški grijeh, jer čineći takav grijeh prestaje se biti musliman.
Ako se umre bez pokajanja ostaje se vječno u Džehennemu. Međutim, ako se pokaje ima nade da će se Allah dž.š. smilovati i oprostiti. Isto tako, trebamo se kajati i za male grijehe, jer svaki grijeh, bio on mali ili veliki, ide na štetu čovjeka.
Allah dž.š. na više mjesta u Kur`anu poziva nas da se kajemo i da Ga molimo za oprost. Griješnicima koji se iskreno pokaju Allah dž.š. obećava oprost. Tako npr. Allah dž.š. u Kur`anu kaže: ”O vjernici, obraćajete se Allahu pokajanjem da bi vam oprostio grijehe i uveo vas u Dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke.” (Et-Tahrim, 8)
U jednom hadisu se kaže: ”Kada bi svi ljudi bili poput najboljeg meleka Allah dž.š. bi ih uništio i umjesto njih stvorio narod koji griješi i kaje se.”
Allahu dž.š. neće dosaditi opraštati grijehe sve dok nama ne dosadi tražiti oprost.
Izvori informacija: Redžep Muminhodžić – ”Ta`liml-islam” http://hr.wikipedia.org/wiki/Islam http://bs.wikipedia.org/wiki/Adem http://bs.wikipedia.org/wiki/Iblis
Priredila: Sadžida Kosovac, učenica Prve bošnjačke gimnazije