Jednog dana ponese hodža Tamerlanu pečenu gusku na dar. Idući putem ne mogne odoljeti iskušenju te pojede jedan batak. Kad je hodža predao svoj dar, Tamerlan ga upita:
– Hodža, a gdje je druga noga?
Hodža hladnokrvno odgovori:
– Sve guske u Akšehiru imaju samo po jednu nogu. Ako ne vjeruješ, a ti pogledaj one guske što su se okupile oko česme!
Uistinu, kod česme su se sunčale neke guske i sve su stajale na jednoj nozi, sa glavama zavučenim ispod krila. Tamerlan naredi svojim ljudima, a ovi udare kocem po guskama. Guske se razbježaše na dvije noge. Tamerlan tada reče hodži:
– Hodža, ti si krivo govorio. Vidi da su i kod vas guske na dvije noge.
Hodža bez zabune reče:
– Da si i ti dobio onim kocem, bio bi ne sa dvije nego sa četiri noge!
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 61.