Autor: Amina E. Nouri
Danas se arhitektura vraća holističkom pogledu na projektovanje, etiku, ravnotežu i demokratiju. Osnovno znanje o konstrukciji povezuje se sa specifičnom lokacijom, njenim karakteristikama, materijalima, ekonomijom i društvom.
Holistička arhitektura je projektovanje privatnog i poslovnog prostora objedinjavanjem elemenata dizajna, ekološki održivih, zelenih proizvoda i energije u kohezivnu cjelinu, radi postizanja fizičkog, duhovnog i emocionalnog blagostanja u dizajnu privatnog i poslovnog prostora.
Cjelovitost holističke arhitekture se razlikuje od tradicionalne, a postiže se dodavanjem elementa energije dizajnu, tj. razumijevanjem i korištenjem univerzalnih zakona energije. Drugo objašnjenje je objedinjavanje osnova kvantne fizike budući da je kvantna fizika izučavanje i razumijevanje univerzalnih zakona energije.
Okolišna je kriza, zapravo, počela sa industrijskom revolucijom. Budući da je industrijska revolucija izvedena na malom dijelu planete, prvobitno na Zapadu, u Engleskoj, srednjoj Novoj Engleskoj i u određenim dijelovima Njemačke, a zatim proširena na druga mjesta, njen okolišni utjecaj u početku se nije osjećao širom svijeta, već je bio lokalan. Ovo ne znači da je prošao nezapažen. I dugo je potrajalo dok su negativni učinci modernih industrijskih procesa preinačeni u krizu koja će, kao takva, biti prepoznata od šire javnosti. Da ostatak svijeta nije uzeo učešća u ovom procesu, prošlo bi i više vremena, možda stoljeća, pa čak i milenija. Ali, to se nije dogodilo.
Ne zaboravimo kakvu je ulogu industrijalizacija imala u uništenju šuma u dalekoj Maleziji i Indoneziji. Rezultat je adaptacija tehnologija u nezapadnim društvima. Uprkos tome, ostatak nezapadnog svijeta, tri velike civilizacije: indijska, kineska i islamska, pa i neislamska Afrika i veliki dio Južne Amerike doskora nisu učestvovali u ovom procesu. U ovim zemljama se tek u posljednjih 50 ili 60 godina, izuzev u nekoliko velikih gradova gdje je modernizam dospio ranije, počeo osjećati globalni utjecaj novih tehnologija.
1.1. Islam i holizam
U proteklih nekoliko godina se sve više govori o klimatskim promjenama, ekologiji, globalnom zagrijavanju i sl. Mjereno historijskim relacijama, ove teme su prilično mlade i prije im se nije davala nikakva pažnja. Kako se već osjetno može primijetiti, promjene u klimi, razne prirodne nepogode koje poprimaju razmjere svjetskih katastrofa u kojima u nekoliko trenutaka ginu stotine hiljada ljudi, te razne „crne prognoze“ navode da se o ovome sve više govori i piše.
Nered se na kopnu i na moru pojavi zbog onoga što uradiše ruke ljudi, da bi im On dao da iskuse nešto od kazne za ono što uradiše, ne bi li se povratili.(Kur’an, 30:41)
Kur'an nam prije 14 stoljeća iznosi činjenicu da će doći do buđenja svijesti o uništavanju prirode i skreće pažnju na ishod toga, što predstavlja vrlo važnu lekciju.
Koji god musliman zasadi drvo ili posije neku biljku, pa njihove plodove budu jele ptice, ljudi ili životinje, to će mu se računati kao sadaka.(Buharija, hadis br. 2320)
Ideja o Muhammedu, s.a.v.a., kao preteči zaštite čovjekove okoline će u početku mnoge iznenaditi. I zaista, termin „okolina, okoliš“ i za njega vezani koncepti poput ekologije, ekološke svijesti i održivosti su izum modernoga doba, termini formulisani pred narastajućom brigom za savremeno stanje prirode koja nas okružuje. Ipak, pažljivo isčitavanje Hadisa, svojevrsnog dnevnika događaja iz Poslanikovog života, pomaže nam da shvatimo da je on bio gorljivi zagovornik zaštite čovjekove sredine. Moglo bi se reći da je bio preteča u oblasti zaštite, održivog razvoja i iskorištavanja resursa, nastojeći uvijek postići harmoničan sklad čovjeka i prirode.
U svim prikazima njegovog života i djela čitamo da je Poslanik imao duboko poštovanje prema flori i fauni, kao i poseban odnos prema četiri elementa: zemlji, vodi, vatri i zraku. Poslanikova filozofija okoliša je, prije svega, holistička, što podrazumijeva temeljnu povezanost i međuzavisnost svih prirodnih elemenata, i svoja učenja zasniva na premisi: ako čovjek zloupotrebljava ili pretjerano crpi jedan elemenat, svijet prirode kao cjelina trpi direktne posljedice.
Tri najvažnija principa Poslanikove filozofije prirode su utemeljena na kur'anskim učenjima o konceptu tevhida – Allahove jednoće, hilafeta – čovjekove uloge namjesnika, i emaneta – ukazanog povjerenja. Tevhid ili jednoća Allaha, dž.š., je temelj islamskog vjerovanja. On priznaje činjenicu da postoji samo jedan apsolutni Tvorac i da je čovjek Njemu odgovoran za sve svoje postupke:
Allahu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I Allah doista svaku stvar obuhvata!(Kur'an, 4:126)
Zloupotreba bilo kojeg Njegovog stvorenja, bilo to živo biće ili prirodni resurs, je grijeh. Poslanik je smatrao da su sva Allahova stvorenja jednaka pred Allahom i vjerovao je da životinje, ali i zemljište, šume i vode trebaju imati svoja prava.
Sva živa bića po Zemlji što hode i sve ptice što na krilima svojim lete zajednice su, svjetovi kao i vi što ste.(Kur'an, 6:38)
Ovo vjerovanje nigdje nije formulirano u jednom sažetom izrazu; može se reći da je ono princip koji počiva iz svih Poslanikovih riječi i postupaka, životna filozofija koja ga i definira kao osobu.Poslanikov odnos prema održivoj upotrebi zemljišta, zaštiti vode i postupanju prema životinjama još je jedna ilustracija njegove filozofije okoliša.
Ako nastupi Sudnji dan i u ruci nekoga od vas se nađe sadnica i bude mogao ustati da bi je zasadio, neka učini tako. (Mjera mudrosti 1,hadis 2914.)
Govoreći na temu Islamska perspektiva okolišne krize, uvaženi islamski učenjak Seid Husein Nasr kaže:
„Jeste da okolišna kriza ima duboke duhovne, filozofske i religijske korijene i uzroke. Nije to naprosto ishod lošeg inženjeringa. Na te uzroke treba obratiti pozornost, mada većina ljudi, nažalost, o tome ne želi slušati, posebno u modernističkim kuloarima, jer ukoliko prihvatite ovo što govorim, onda morate izmijeniti paradigmu koja danas prevladava načinom života moderniziranih ljudskih bića. Rijetke odvažne duše žele poduzeti korjenite promjene utemeljene na načelima, ali, sve u svemu, većina ljudi ne želi promijeniti način življenja i mišljenja.
Kratak prikaz Poslanikove filozofije okoliša i njegovo holističko gledanje na prirodu i razumijevanje čovjekovog mjesta u njoj ukazuje na činjenicu da je bio preteča ekološke svijesti u zajednici. Nažalost, poremećena ravnoteža u odnosu priroda – čovjek je odgovor prirode na naša djela, a ne manjkavost Objave koju je čovječanstvu dostavio Poslanik, s.a.v.a.
Potrebno nam je duboko preoblikovanje promišljanja o prirodi i stanju čovjeka, o tome ko smo, kakav je naš odnos prema Stvoritelju i prirodnoj okolini koja je Njegovo djelo.