Hud, a.s.
Hud, a.s.

Hud, a.s.

I Adu – njegova brata Huda. “O narode moj”, govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga, osim Njega nemate, zar se ne bojite?”[1]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao:

“Kada je odužio svoje vjerovjesništvo i upotpunio životni vijek, objavi Allah, dž.š., Nuhu, a.s.: ‘O Nuh, završilo ti se vjerovjesništvo i život ti je stigao do kraja. Zato znanje koje imaš, vjeru, veliko ime, nasljedstvo znanja i postignuća znanja vjerovjesničkog predaj svojim izravnim nasljednicima…’ Nuh je Samu dao vijest o Hudu, a između Nuha i Huda bilo je vjerovjesnika. Reče Nuh, a.s.: ‘Allah, dž.š., poslat će vjerovjesnika po imenu Hud, i on će pozivati svoj narod Bogu, oni će ga u laž utjerivati, a Allah će ih uništiti vjetrom. Ko ga od vas zatekne, neka vjeruje u njega i neka ga slijedi, jer će ga Allah izbaviti od kazne.’”[2]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao:

“Kada je Allah, dž.š., učinio Huda, a.s., vjerovjesnikom, potomci Sama su mu se pokorili. Međutim, drugi su rekli: ‘Ko je jači od nas?’ Zato su uništeni strahovitim vjetrom, a Hud, a.s., ostavio im je oporuku i obradovao ih je Salihom, a.s.”[3]

Govor u vezi s Hudom i narodom Ad

Ono što je Kur’an napomenuo o njima jeste da je Ad – nekada se spominje kao prvi Ad, kao u 50. ajetu sure Nedžm, što ukazuje na zaklju­čak da ima i drugi Ad – bio narod koji je živio u Ahkafu na Arabijskom poluotoku, nakon Nuhovog naroda.[4] Narod Ad je uživao blagodati Božije sve dok se nisu promijenili te se među njima uobičajilo idolopoklonstvo i na svakom uzvišenju bez ikakve svrhe palače podizali… Zatim im je Allah poslao njihovog brata Huda da bi ih pozivao Istini i da bi ih uputio da obožavaju Allaha, a da se prođu idola i da rade pravedno i sa samilošću.[5] Hud je iskoristio sve svoje snage u nastojanju da ih upozori, osvijetlivši im put i ukazavši na stazu, uskrativši im na taj način mogućnost izgovora, ali oni su se bunili i odbijali su da poslušaju. Zato je Allah spustio kaznu na njih, poslavši strahovit vjetar, koji je sve ono do čega je stigao ostavio da leži poput mrtvačkih kosti.[6]

 

Izvor: Muhamedi Rey Šehri, Mjera mudrosti, Izbor iz zbirke hadisa, svezak 4, (s arapskog preveo Ertan Basarik), Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2012, str. 94.



[1] El-A‘raf, 65.

[2] El-Kafi, 8/115/92.

[3] Kemalu-d-din, 136/5.

[4] El-A‘raf, 69; El-Ahkaf, 21.

[5] Eš-Šu‘ara, 130.

[6] Ez-Zarijat, 42; Tefsir El-Mizan, 10/307.