Izgubila guska u dvorištu pero. Sretne Žuću pa ga pita:
– Znaš li možda, Žućo, gdje je pero?
– Nema ovdje Pere. Pero ruke pere.
– Ti si glupi pas! Ne treba mi dječak Pero, već moje bijelo pero.
Sretne macu:
– Reci mi, maco, tako ti mišijeg repa, jesi li gdje vidjela pero?
– Pero ima pero, ali nije kao tvoje bijelo. Kapu ima i znam dobro da ga Pero zove naliv-pero.
– Oh, kako sam jadna – jada se guska pernatu puranu.
– Kako da nađem pero kad pero nije Pero, a nije ni Perino pero.
Izvor: Edo Vajnaht, Dobro jutro 2, početnica za 1. razred osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb, 1981, str. 39.