Autor: mr. sc. Darko Sambol, prof. psihologije
Djeca rastu i razvijaju se, a pritom na njih djeluju razni utjecaji iz okoline. Jačina utjecaja mijenja se s godinama i nizom okolnosti, a najveće značenje u djetetovu životu, od rođenja pa gotovo cijeloga života, imaju roditelji i obitelj. To značenje ne nestaje nego se samo smanjuje.
Osim obitelji, veliko značenje imaju prijatelji. To mogu biti djeca iz susjedstva, vrtića i škole. Prijatelji su djeci važni jer zajedno prolaze rast i razvoj i uz njih se lakše suočavaju s teškoćama odrastanja i učenja. Škola je vrlo važna jer tamo djeca uče, druže se s vršnjacima, ali i komuniciraju s mnogim drugim ljudima, koji na neki način mogu utjecati na njih. Nakon škole značenje imaju i razne organizacije i klubovi kojima djeca pripadaju, a to mogu biti sportski klubovi, razne sekcije, pa i vjerske organizacije. Od najranijih dana djeca se susreću s medijima. Mediji su svuda, od roditeljskoga doma, automobila do ulice, trgovine i slično. Djeca rastu okružena medijima, a navikavanje na medije zbiva se brzo i neopazice. Još nije poznato koliko značenje imaju mediji u životima djece, ali ono se s godinama ne smanjuje.
Što su mediji, zapravo?
Riječ medij latinskoga je podrijetla (lat. medius – srednji, u sredini), a u hrvatsko je nazivlje dospjela iz engleske literature (eng. medium – sredina, srednji, sredstvo, element, medij). U kolokvijalnom jeziku izraz medij označava sredstvo prenošenja informacija ili sredstvo komuniciranja. Stručno rečeno, mediji su složen pojam koji označava sustave javnog informiranja što služe za raspršivanje vijesti i audiovizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Masovni mediji (skraćeno masmediji) – naziv je za medije široke potrošnje i široka opsega u koje pripadaju: internet, novine, radio i televizija… Za internet kažemo da je svjetska komunikacijska mreža, što znači da se na njemu sve odvija međusobnom komunikacijom. Kao što korisnici komuniciraju jedni s drugima putem elektronske pošte ili chata, tako i računala komuniciraju međusobno, što nam omogućuje posjećivanje stranica, slanje i primanje elektronske pošte i sve ostalo što radimo na internetu.
Medijsko nasilje i djeca
Međunarodna istraživanja ne daju točan, egzaktan odgovor na pitanje: kako i u kolikoj mjeri medijsko nasilje utječe na djecu? No, znanstveni su rezultati jasno pokazali da su scene nasilja zauzele vodeću ulogu u vijestima, filmovima, računalnim igricama i glazbenim spotovima. Treba li nas onda čuditi sve veća pojava nasilja među djecom u proteklih dvadeset godina?
Dokazano je, naime, da nasilje prikazano putem interaktivnih medija (interneta, računala i videoigrica) ima još jači utjecaj na djecu od pasivnih medija (televizija, filmovi). Upravo stoga brojne ustanove i organizacije osuđuju nasilne televizijske programe i videoigrice. Smatraju da bi mediji trebali obrazovati djecu, proširivati njihova znanja, a ne prikazivanjem nasilja negativno utjecati na njihov razvoj i ponašanje. Takvi sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresiju, pasivnost – kako intelektualnu, tako i fizičku i psihičku.
Stručnjaci ističu da internet briše društvene kočnice. Dopušta djeci da govore i čine stvari koje ne bi mogli napraviti u interakciji »licem u lice«, i ona imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarala za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.
U svijetu su, više nego kod nas, provedena brojna istraživanja o učincima medijskoga nasilja na djecu. Ona su dokazala da medijsko nasilje potiče strah i utječe na psihološke traume kod djece, uključujući tjeskobu, depresiju i posttraumatski stres. Djeca izložena medijskom nasilju smatraju da je svijet puno opasniji nego što uistinu jest. Znanstvenici su također došli do rezultata da će takva djeca tolerirati agresivno ponašanje u stvarnome svijetu u većoj mjeri od djece koja nisu bila izložena medijskom nasilju. Osim svega navedenoga, uočeni su i brojni drugi negativni učinci medijskog nasilja.
Tako djeca, gledajući nasilje, postaju manje osjetljiva, kao i ona koja pate od nasilja, te razvijaju pogrešne stavove o nasilju i gube suosjećanje prema žrtvi. Jednako tako, djeca postaju tolerantnija prema agresiji i ona im manje smeta, a počinju gledati svijet kao nasilan i zloban te se plaše da i sami ne postanu žrtvom. Djeca izložena nasilju i sama sve više iskazuju antisocijalno i agresivno ponašanje, pa tako i sama imaju potrebu za više nasilja tijekom igre. Zapravo, na taj način odnos između nasilja i agresije postaje cirkularan, pa djeca pokušavaju riješiti konfliktne situacije koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim. Kako žive u virtualnom svijetu, ne razvijaju optimalno emocionalnu inteligenciju ni samopouzdanje, a istraživanja su pokazala da im manjka kreativnosti, te im se povećava mogućnost razvoja depresije i nesigurnosti. Kod njih je, zapravo, prisutno nerazumijevanje pravoga značenja medijskoga nasilja, što dovodi do pogrešnoga zaključivanja, pa medijsko nasilje ima stalan utjecaj na navike i način života.
Zapamtite: Vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje. Vi ste još uvijek roditelj!
Dobre strane medija
Stvari nisu crno-bijele pa se svi dokazi koji naglašavaju negativnosti medija ne mogu generalizirati ni apsolutizirati. Mediji su i nastali da obogate našu zbilju i da nam olakšaju neke dijelove života u ubrzanom društvu u kojem živimo.
Informiranost
Prva je prednost medija što nam mogu približiti događaje i brzo nas informirati. Suvremeni čovjek ima opću potrebu za informacijama jer mu pomažu u funkcioniranju društvenog života. Mediji nas najčešće informiraju putem vijesti, a svojim informacijama mogu aktivirati građanstvo. Iako je taj utjecaj medija vrlo važan, nedovoljno je iskorišten.
Obrazovanje
S obzirom na brojnost nepismenih i nisko obrazovanih, može se govoriti o potrebi obrazovanja putem medija, jer je neosporno da mediji kulturno obogaćuju. U svojim programima mediji nude mnoštvo korisnih sadržaja. Utjecaj je medija u obrazovanju velik, pa se stoga u školi i nastavi primjenjuju određeni medijski sadržaji.
Zabava
Zabava nije uvijek loša. Ljudi se trebaju zabavljati, ali se ne smiju zatupljivati zabavom. Nije loše ako povremeno pogledamo film ili igramo računalne igre samo radi zabave. Loše je kad nas mediji bombardiraju nasiljem i krvlju, a ne sadržajima koji opuštaju ili smijehom. Ono što je do danas dokazano jest da utjecaj masovnih medija ovisi o stupnju i načinu na koji ih primatelji koriste. Mediji utječu na ljude, ali primatelje ne treba tretirati kao žrtve medijskog utjecaja, nego kao osobe koje su u većoj ili manjoj mjeri sposobne biti aktivnim sudionicima medijskoga procesa.
Uloga roditelja i nastavnika
Važno je kod djece razvijati osobnu odgovornost za ispravno i pogrešno te ih educirati o korištenju interneta i drugih medija na siguran i odgovoran način. Jer, teorija o djetetu koje je kompetentno razumjeti što mu mediji prenose prečesto se koristi kao alibi da bi se odgovornosti oslobodili komunikatori, pošiljatelji programa i proizvođači. Isto se tako zlorabi teza o djetetu kao »nevinašcu koje ništa ne razumije«, kako navodi David Buckingham. Zato se potrebno zauzeti za jačanje »kritičke sposobnosti maloljetnika« preko medijskoga odgoja i medijske pedagogije kao (mogućega) puta za suočavanje s medijima i razumijevanje medija, njihovog utjecaja i djelovanja kako bi se pojačala kritička svijest svakoga korisnika medija. Važna je pri tome uloga roditelja i nastavnika. Nastavnici moraju pomoći djeci da postanu kritični korisnici svih medija i poticati ih na konstruktivnu upotrebu medija. No, i mediji mogu i trebaju biti i obrazovno i odgojno sredstvo za djecu, te se stoga i nastavnici trebaju zauzimati za odgovarajuće pedagoške programe za djecu te koristiti medije u obrazovne svrhe. Kako bi se zaštitila od utjecaja loših poruka i neprimjerenih sadržaja, djeca moraju steći vještine kritičkog analiziranja onoga što su vidjela, čula i pročitala. To se naziva medijskim odgojem ili medijskom pismenošću koja pretpostavlja dijalog svih uključenih. Jer djeca ne bi smjela tijekom formiranja svog identiteta podleći fascinaciji medijima, nego sve vrijeme treba u njima razvijati kritički i stvaralački duh s obzirom na bogatstvo i složenost medijske kulture.
Kratki savjeti za roditelje
- Pronađite vremena za djecu. Nemojte koristiti internet i računalo umjesto dadilje.
- Ograničite korištenje računala na jedan ili dva sata dnevno (dobro je uvesti jasna pravila, primjerice: nema računala prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća).
- Stavite računalo na hodnik ili u dnevni boravak, ne u dječju sobu, tako da možete nadgledati djecu dok su na internetu i vidjeti koje stranice posjećuju.
- Razgovarajte s djetetom o opasnosti interneta i poučite ga da ne daje osobne podatke ni fotografije na internetu te da ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima.
Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LII, broj 608-609, Nastavni zavod za JZ PGŽ u saradnji sa Hrvatskim zavodom za JZ, Rijeka, rujan-listopad 2010, str. 30-31.