Autor: A.E.
Poslanik s.a.v.a., kaže da se na Sudnjem danu čovjek neće moći pomjeriti prije negoli odgovori na dva pitanja. Prvo pitanje ticat će se toga u šta je utrošio život, u šta je potrošena mladost. Uzmite u obzir ovaj hadis i vratimo se našoj temi.
Život možemo podijeliti u tri etape. Nakon ove podjele usredsredit ćemo se na mladost, ukazujući n nju kao na nešto što ima neprocjenjivu vrijednost u odnosu na život. Kada kažemo da je Poslanikov metod moralna čistota, time se daje do znanja da ako čovjek želi biti čedan, čist i moralan i mladosti, onda je to stvarno vrijedno, jer u starosti i najveći nevjernik mora biti dobar, jer tada nema snage da krade, da vara, da bude nemoralan, pa zato mora biti častan jer, ne može drugačije.
Obratimo pažnju na kur'anski primjer Jusufove čednosti. Svi uvjeti su bili ostvareni da počini nemoralno djelo. Štaviše, ne da su bili ostvareni svi uvjeti, već je bio izložen izboru-ukoliko to ne uradi, ići će u zatvor. Međutim, on u ime Boga, u ime morala, nije postupio onako kako je od njega traženo. Hazreti Ali ukazuje da je mladost neprepoznata blagodat. Dvije su stvari čijih vrijednosti nismo svjesni sve dok ih ne izgubimo, to su mladost i zdravlje. Dok sam bio u obilasku jednog bliskog prijatelja u bolnici, pomislih da bi dobro bilo barem jednom sedmično otići u bolnicu nekome, ne mora to biti neko poznat, važno je vidjeti te ljude u gipsu, u zavojima, priključene na aparate, zašto? Zato što se takvo stanje vrlo lahko može i nama dogoditi. Naprimjer, neka je starica mjesecima u bolnici, a niko je ne posjećuje. U prvi mah pomisliš da mora da je svoju mladost uzalud potrošila, ali, moguće je da se to svima nama dogodi. Veoma je važno za naš život da ne gledamo ko vozi najnoviji automobil, pogledajmo ko vozi najstariji bicikl, ko ide ulicom a obuća mu je dotrajala. To je vrlo učinkovito za životnu ravnotežu, za podešavanje i balans. Nije loše kada već govorimo o bolnicama otići do psihijatrije i vidjeti sve te mlade ljude u čijim glavama struji praznina.
Jedan pjesnik jadikuje: Ostarih, te odoh u prašnjavi sokak gdje su se djeca igrala, zagrabih prašine rukom i baci ih sebi u lice. Zašto? Zašto sam to uradio? Možda u toj prašini osjsetim miris mladosti? Mladost ima svoj miris, a čovjek dok ne prođe kroz to stanje, ne može ga ni shvatiti.
Uvjerili smo se i shvatili da od sada želimo biti oni koji cijene mladost, međutim, šta da radimo? Trebamo početi od tog da shvatimo šta znači da cijenimo blagodat mladosti. Cijeniti blagodat znači cijeniti i koristiti je u granicama onih stvari i okvira zbog kojih je data i zbog kojih postoji. Cijeniti mladost i cijeniti život znači doći do onoga zbog čega smo stvoreni. Cijeniti mladost znači opet se vratiti na poruke ajeta iz sure Ahkaf, gdje se spominje prva skupina pozitivnih, mladih ljudi, svjesnih svojih vrijednosti svoga djetinjstva, vrijednosti svojih roditelja. Svjesnih sadašnjeg trenutka, svjesnih budućnosti, pokornih i zahvalnih zakonima Ovog svijeta.
Izvor: Akbar Eydi, Predavanja mladima, str. 257-259., Fondacija Mulla Sadra, Sarajevo, 2009