Raznovrsnost recepata, široka upotreba prirodnih sastojaka te bogatstvo okusa i mirisa svrstalo je tursku kuhinju u sami vrh liste najistaknutijih kuhinja svijeta.
Kolijevka turske kuhinje je Centralna Azija, prvi dom Turaka. Dolaskom u Anadoliju turska kuhinja se razvija uz doprinos interkontinentalih i mediteranskih kultura tako da ona danas predstavlja svojevrstan most između istočne i mediteranske kuhinje.
Temelj turske kuhinje je tijesto od pšeničnog brašna. Pored “ekmeka” (klasični bijeli hljeb), “pide” (lepina), “simita” (koluti sa susamovim sjemenkama) i “mantı” (poput raviola), cijela srodna grupa koja se pravi od tankih listova tjestenine koja se naziva „börek“ spada u ovu kategoriju. Drugi temelj ove izuzetne kuhinje je “pilav”. Najčešća varijanta je pilav sa mljevenom pšenicom. Spomenimo i pitu koja zauzima istaknuto mjesto u turskoj kuhinji te se, kao i u bosanskoj kuhinji, često nađe na jelovniku svakog domaćinstva.
Pored žitarica, povrće se troši u velikim količinama. Praktično se sve povrće, kao što su svježe mahune, artičoke, korijen celera, patlidžani, pinto grah ili tikvice, kuha u maslinovom ulju i obično servira sa paradajz sosom ili jogurtom.
Svaka kategorija jela sadrži samo jednu ili dvije vrste glavnih sastojaka.Turci su čistunci kada je pitanju kulinarski ukus. Njihova jela spremaju se tako da iznesu okus glavnog sastojka umjesto da ga kriju ispod umaka i začina.
Začinsko bilje se koristi jednostavno i umjereno. Naglasak je na prirodnom ukusu i aromi sastojaka. U većini deserta i jela od voća ne koriste se nikakvi začini tako da su njihovi okusi profinjeni i suptilni.
Glavno jelo je meso ili riba. Turci uvijek jedu hljeb uz jelo i glavna jela se obično serviraju s rižom. Janjetina je najpopularnije meso i priprema se na više načina. Riba se priprema jednostavno – pečenjem, čuvajući tako svoju prirodnu aromu. Tu su i raznovrsne meze morskih plodova koje uključuju midye tava (pržene dagnje), kalamar (kalamari), midye dolma (dagnje u školjki punjene začinjenom rižom).
Turci tradicionalno vole variva koje zovu sulu yemek ili ev yemeği (jelo pripremljeno kod kuće) i stoga postoje mnogi restorani koji nude ova jela obično izložena na ulazu restorana u velikim posudama.