Islamski moral i ponašanje
Islamski moral i ponašanje

Islamski moral i ponašanje

Sigurno da je pitanje morala, etike i lijepog ponašanja tema o kojoj se mora uvijek govoriti i na nju upozoravati jer je ahlak sastavni dio imana, a iman je temelj na kome stoji kompletna i impozantna građevina islama.

Imam Kurtubi rekao je, kako to navodi Ibn Hadžer u svome Fethu: „Ahlak je skup osobina čovjeka pomoću kojih ostvaruje kontakte sa drugim ljudima, a one mogu biti pohvalne i pokuđene. Na primjer, u pohvalne osobine se ubrajaju: praštanje, blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, izdržljivost prilikom nedaća, samilost, ljubaznost, ukazivanje pomoći i dr., a u pokuđene osobine se ubrajaju njihove suprotnosti.“

Ibn Mubarek opisao je lijep ahlak riječima: „To je vedrina i osmjehnutost lica, činjenje dobra i suzdržavanje od uznemiravanja i činjenja zla i neugodnosti drugima. Ahlak ima svoje uzvišeno mjesto u islamu. Jedna od osnovnih poruka i zadaća ove uzvišene vjere je izgradnja moralnosti kod ljudi. Na to ukazuju i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: Zaista sam poslan da upotpunim plemenite osobine. Upravo zato je Allah, dž.š, dao da ahlak bude mjerilo vrednovanja ljudi: Zaista su najbolji od vas oni sa najljepšim ahlakom, kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.“

Sigurno da je Resulullah, s.a.v.s., bio primjer svima nama u svom ponašanju, odnosima prema ashabima, komšijama, svojoj porodici, pa i prema neprijateljima, kao što je njegov kompletan život uzor na koji se moramo kao vjernici ugledati. Allah, dž.š, rekao je: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. A Abdullah b. Amr b. el-As, r.a., rekao je: – Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije bio bestidan niti raskalašen. I sam je govorio: Najbolji od vas su oni s najljepšim ahlakom.

Izgradnjom lijepog ahlaka se upotpunjuje iman, jer u hadisu stoji: Vjernici sa najpotpunijim imanom su oni koji su lijepog ahlaka.

Ko se okiti ovim pohvalnim svojstvima u svom životu, neka zna da nema ničeg težeg na mizanu vjernika na Danu suđenja od lijepog ahlaka. To je i prilika i način kako možemo dostići sevape koje su zaradili vjernici koji su klanjali i postili nafile žudeći za nagradom Svemogućeg. Zaista će čovjek lijepog ahlaka sigurno dostići stepene klanjača i postača.

Pored navedenog plemenita svojstva i ćudoređe će biti razlogom ulaska u Džennet. Muhammed, s.a.v.s., upitan je o tome šta je to što će najviše uvoditi ljude u Džennet, pa je odgovorio: Takvaluk (suzdržavanje i čuvanje od činjenja grijeha, izvršavanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik naredili) i lijep ahlak.

I ne samo to, nego osoba lijepog ahlaka dobiva i posebnu nagradu, koja se sastoji od pridobijanja ljubavi i naklonosti Allahovog Miljenika i Odabranika, s.a.v.s., što je premija za svakoga muslimana i muslimanku.

Zaista su mi među najdražim od vas i najbližih meni po mjestu gdje će sjediti na Sudnjem danu oni koji su najljepšeg ahlaka, a zaista su mi najmrži od vas i najudaljeniji od mene po mjestu gdje će sjediti na Sudnjem danu brbljivci, oholi govornici i samodopadni naratori. (Hadis)

Humejd b. Hilal je rekao: „Došao sam u Kufu i sreo Rebiu b. el-Hejsema, kod koga sam prisustvovao kružoku, gdje mi je rekao: – O brate Benu Adijja, okiti se plemenitim svojstvima i po njima postupaj i s njima se druži i znaj da je Onaj koji ih je stvorio to nije učinio i na njih uputio prije nego ih je On zavolio i omilio njihovim nosiocima.“

Seid b. el-As je rekao: „O sine moj, zaista su plemenite osobine gorke i mrske čovjeku, jer da ih je lahko posjedovati, prije vas bi ih imali nevaljali i pokvareni ljudi, ali sticanje tih osobina zahtijeva strpljivost koju može imati samo onaj koji spozna njihovu vrijednost i žarko želi i nada se nagradi za nju.”

El-Fudajl ibn Ajad je rekao: „Ako se budeš družio s nekim, izaberi čovjeka s lijepim ahlakom, jer te on poziva samo dobru. Draže mi je da mi saputnik i drug bude grješnik lijepog ahlaka nego učač Kur'ana koji je besraman. Zaista grješnik lijepog ahlaka, iako nije osoba koju u životu vodi razum, ne predstavlja teret društvu pa ga ljudi vole, a pobožnjak koji nema kod sebe plemenitih osobina i lijepog ahlaka, teret je ljudima pa ga preziru.“

Asme'i jednom je prilikom rekao: „Kad se mom djedu Aliji primakla smrt, sakupio je svoju djecu i kazao im sljedeće: – O sinovi moji, postupajte prema ljudima na način koji će rezultirati da kad budete odsutni, čeznu da vas sretnu, a kad umrete, plaču za vama.“

Iz ovoga primjera zapažamo brigu roditelja za svojom djecom i svu mudrost savjeta koji im daje, jer samo korektan odnos i lijepo ophođenje prema drugima može prouzrokovati uzvraćanje dobrim. Sam odgovor ljudi i njihovo ponašanje prema nama je ustvari ogledalo nas samih.

Ibnul-Karijje je izjavio: „Budite lijepog odgoja i ponašanja, jer ako budete kraljevi, na taj način ćete osvojiti ljude, ako budete srednjeg staleža, tako ćete se uzdići na više stepene, a ako budete siromašni, na taj način ćete postati neovisni.“

Ovdje razumijevamo da moralna osoba nikako ne može biti na gubitku, naprotiv, to se uvijek isplati i na ovom i na budućem svijetu; na ovom svijetu uvažavanjem i naklonošću ljudi, a na budućem uživanjem plodova svoga truda i sticanjem povlaštenog položaja, deredža, zatim blizine i ljubavi Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Ono najbolje i najljepše što roditelj može ostaviti svojoj djeci od nasljedstva je lijep odgoj, koji će im biti svjetiljka i ukras u njihovom životu.

 

Izvor: www.ikc-berlin.de