Blago robu kad poniznost postigne
jer tek tada Gospodar ga uzdigne.
„Istinska poninost je ona poniznost koja proizlazi iz viđenja Njegove veličine i pojave Njegovih svojstava.“
Istinska poniznost, koja u sebi nema ni trun oholosti, za razliku od poniznosti koja izaziva neugodnost, a koja proizlazi iz viđenja nečijih mahana ili nedostataka i koja nije istinska, budući da je manje-više pomućena ohološću i samoljubljem, dakle, ta istinska poniznost je ona koja proizlazi iz robovog viđenja Njegove veličine, tj. veličine Uzvišenog Allaha i pojave Njegovih svojstava, jer takvo osvjedočenje prži i topi nefs i uništava njegove želje. Kad god se Uzvišeni Allah pojavi nekom stvorenju, ono Mu postaje skrušeno. Zato se stablo oholosti i žudnje za krijerom iz srca može odstraniti jedino time, a ne robovim ličnim zalaganjem u izvršavanju djela i postizanju stanja.
El-Džunejd el-Bagdadi, r.a., rekao je „(Relativana) poniznost se kod istinskih monoteista naziva ohološću.“ Šejh Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, r.a., u vezi sa ovom izrekom je rekao: „Možda je on time htio reći da osoba koja se spušta u poniznost sebe potvrđuje, a monoteista sebe niti potvrđuje niti primjećuje, pa se prema tome i ne spušta u poniznost.“ On, usljed viđenja veličine svog Gospodara, nije svjestan ni sebe ni svojih osjetila.
U djelu Avarifu-l-me'arif imam Es-Suhreverdi, r.a., kaže: „Rob neće postići istinsku poniznost sve dotle dok u njegovo srce ne prodru blijesci svjetla viđenja (Uzvišenog). Kada to doživi, njegov se nefs topi i čisti brisanjem ranijih negativnih svojstava, poprima novu prirodu i prema Svoritelju i prema stvorenjima.“
Zun-nun el-Misri, r.a., rekao je: „Ko želi biti ponizan, neka se usmjeri ka Allahovoj veličini, pred kojom će se početi topiti i smanjivati.“ Naime, ko vidi moć Uzvišenog Allaha, njegove vlastite moći će nestati, jer su sva stvorenja ništavna u odnosu na Allahovu zaprepašćujuću veličinu i moć.
Najčasnija poniznost je da čovjek, zagledavši se u Uzvišenog Allaha, na sebe uopće i ne gleda.
Izvor: Šejh Ahmed ibn Ataullah el-Iskenderi, Mudrosti (El-Hikem), s arapskog preveo Ismail Ahmetagić, El-Kalem, Sarajevo, 2000, str. 520-521.