Autor: Bisera Alikadić
Bila jednom jedna izmišljačica. Ona je voljela smišljati razne priče. Kada bi smislila neku priču, ona bi je zapisala. I tako je sakupila mnogo priča. Onda je od njih napravila knjigu. Ta je knjiga štampana u mnogo primjeraka. Svi su je mogli nabaviti i čitati. Smislila je ona, kako smo kazali, mnogo priča. Smislila je jednu o štipaljkama. Štipaljke kao živa bića! Čuvaju, čuvaju sve na užetu. I na balkonu i po dvorištima. Djeci se priča dopala. Naročito ona kada štipaljke čuvaju pidžamu. Ne daju da je odnese bezobrazni vjetar.
E, kad ti se nešto dopadne, ne može se to lako izbrisati iz glave. I oduševljena djeca na listu bloka nacrtaju uže. Na užetu nekoliko pidžamica. Sve su bile zakačene crvenim štipaljkicama. Uživali su u svom crtežu obojenom i raznim drugim bojicama.
Onda sa svojom učiteljicom odnesoše crtež gospođici književnici. Kada književnica ugleda njihovo djelo, sva zatreperi od radosti i divljenja. Jedva je uspjela zahvaliti djeci. Dugo, dugo je držala crtež prislonjen na zidu dnevnog boravka. Često ga je pogledala. Pošto nije imala svoje djece, ni ljupkih pidžamica da ih pere i suši na balkonu, odlučila je dječiji crtež zakačiti na uže. Pričvrsti ga sa dvije velike štipaljke. Književnica je imala bujnu i toplu maštu. Crtež je počela gledati kao prave pidžamice. U njima je zamišljala veselu djecu koja ne žele ići na spavanje.
Jedne noći puhao je jak vjetar. Ona je pogledala na balkon. Na pločicama je ležao gornji dio jedne pidžame. Izletjela je na balkon i podigla pidžamicu. Zakačila je na nacrtano uže.
Bravo, bravo! Juupi! – zaorilo se sa svih strana. Sa svih strana gledalo ju je bezbroj nasmijanih dječijih lica. Vjetar im je mrsio kosu. Književnica najednom razmota pundžu. Skliznu sjajni češljić. Pade poput mjesečića na glatku površinu pločice. Kosa je dotače po leđima. Ona se probudi i reče sebi:
– Baš si luckasta!
– Niste, niste! – doviknu joj jedna stara knjiga bajki.
Ljudi moji, kako čudesno miriše čisto rublje u svijetu snova, crteža, bajki i književnica – izmišljačica.
Djeca, također, vole da izmišljaju i zamišljaju! Zar ne? Jupi!
Izvor: Palčić, god. XIII, broj 133, NIK SEZAM d.o.o., Sarajevo, novembar 2012, str. 34.