Paradoks našeg vremena kroz istoriju je da imamo veće zgrade, ali kraće živce, šire puteve, ali uža gledišta. Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više, ali uživamo manje. Imamo veće kuće i manje porodice, više pogodnosti, ali manje vremena. Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja, više stručnjaka, ali ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja. Odajemo se porocima, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se rijetko.
Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše, volimo prerijetko i mrzimo prečesto. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i da živimo. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko ulice da upoznamo novog susjeda. Osvojili smo spoljašnji prostor, ali ne i unutrašnji. Uradili smo velike stvari, ali ne i bolje. Očistili smo vazduh, ali zagadili dušu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dvije plate, više razvoda, luksuznijih kuća, ali uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela i tableta koje čine sve od hrane, da utišaju, da ubiju. Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo i vrijeme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu zauvek. Zapamtite, recite poneku ljubaznu reč onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Dajte vremena razgovoru i dajte vremena podijeliti vaše dragocjene misli s drugima.
KAKO OSTATI MLAD: 1. Odbacite nebitne brojeve, a to ukjučuje: starosnu dob, težinu i visinu. Prepustite doktorima brigu o tome, zato ih i plaćate. 2. Zadržite samo vesele prijatelje. Loša raspoloženja vas jedino vuku ka dnu. 3. Nastavite učiti. Naučite više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu , o bilo čemu. Nikada ne dajte mozgu da bude besposlen. ” Besposlen um je radionica lošega .” A ime lošega je Alhajmerova bolest. 4. Uživajte u jednostavnim stvarima. 5. Smijte se često, dugo i glasno. Smijte se dok ne izgubite dah. 6. Suze se dešavaju. Izdržite, odbolujte i produžite dalje. Jedina osoba koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi. 7. Okružite se onim što volite, bila to porodica, ljubimci, uspomene, muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Vaš dom je vaše sklonište. 8. Cijenite svoje zdravlje. Ako je dobro, čuvajte ga. Ako je nestabilno, popravite ga. Ako se ne može popraviti, nađite pomoć. 9. Ne preuzimajte krivicu. 10. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici. I ZAPAMTITE: Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah! Ako ne pošaljete ovo pismo dalje do barem 8 osoba … koga briga ?