Hazim Muftić
(Članak je preuzet iz časopisa Novi Behar – List za pouku i zabavu, god. IV, broj 5., vlasnik i izdavač: Islamska dionička štamparija u Sarajevu, urednik: Alija Nametak, Sarajevo, 1930., str. 65-66.)
Inne ekremekum indallahi etkakum! (Kuran, Hudžurat:13.)
Ove riječi Bog, dželle šanuhu, u Kur'anu naročito naglašava. A znače: „Najbolji su od vas oni koji su uredni.“
Takva-sahibija ili mutekija, riječi su kod našeg svijeta dobro poznate, pa im za prevod dobro dolazi riječ „uredan“, jer se iz nje razumijeva svako čeljade koje svoj život provodi vršeći svoje dužnosti i čuvajući se zabrana.
Da bolje razumijemo važnost urednosti (mutekiluka) moramo se poslužiti jednom usporedbom.
Jedan američki sudac, da prikaže koja je žena dobra, poslužio se ovim mjerilom:
Bogata žena ne valja, lijepa žena ne valja, jaka žena ne valja, nego žena koja ima dobro srce, samo ona je dobra žena!
E, ako je taka žena, koja ima dobro srce, još i bogata, onda je još bolja; ako je još i lijepa, onda je još bolja; ako je još i jaka, još je bolja!
Isto tako mi možemo u smislu uzvišene islamske nauke reći, da one riječi u Kur'anu znače i jasno kažu:
Čujte! Bogat čovjek ne valja ništa, jer se predaje svome imetku, njemu robuje i zaslijepi se, pa na svijetu ništa ne vidi i ne priznaje nego sebe i svoje bogatstvo.
Lijep čovjek ne valja ni jedne pare, jer misli da se njegovoj ljepoti svi drugi moraju klanjati, pa za to najviše vremena u svom životu troši, uz ogledalo, strahujući da mu ta osobina neće isčeznuti, pa zato zanemaruje svoju dušu i jačanje duševnih vrlina.
Isto tako ni jak čovjek ne vrijedi ni jednog dinara, jer on sebi umisli, da je on neko više biće, pa traži da drugi pred njegovom silom pužu i sagibaju se.
Samo čovjek mutekija, čovjek koji uredno izvršuje dužnosti, koje mu je Bog zapovijedio, samo taki je čovjek vrijedan i dobar. Ako je taki čovjek, koji uredno vrši svoje dužnosti još i bogat, onda je to još bolje.
„Krasna li je stvar: čestit imetak u rukama čestita čovjeka !˝ – kazao je Muhammed, alejhisselam.
Taki uredni čovjek ako je još i lijep, onda je još bolji, ako je još i jak, brz i okretan onda je još bolji. I što više imade lijepih i korisnih svojstava, sve je bolji i sve veću cijenu dobiva.
Sada treba razumjeti svrhu ovih Božjih riječi „inne ek'remek'um“ – „najbolji su“, jer pravo značenje „ek'remek'um˝ glasilo bi: „najčasniji su od vas˝. A najčasniji su kod Boga oni, koje je Bog obasuo častima, uveličao ih i ovake On najvoli častiti, pomagati im i davati u obilju darova na obadva svijeta.
Dakle ko je uredan, ko je Bogu odan, onoga će Bog uzvisiti i počastiti.
A ko nije uredan, ko zanemaruje svoje dužnosti iz protivnog se razumije, da ga Bog neće počastiti i neće ga pomagati, – pa makar on bio bogat, lijep i jak.
Ako bi sada ko rekao, da mi vidimo dosta ljudi, koji se bave prodavanjem opojnog pića, koji piju to zabranjeno piće ili vrše druge nedozvoljene poslove, pa ih taki dosta ima koji su bogati, lijepi, jaki i valjda i časni.
Šta da za ove reknemo? Mi ćemo za take reći, da njihovo bogatstvo, ljepota, snaga i prividna čast ništa ne vrijedi, jer gdje fali urednost, gdje nema poštivanja Božjih zapovijedi, tu je čast prividna, tu je bogatstvo časoviti mamac, koji će svog vlasnika konačno upropastiti.
Isto kao meka za ribu. Riba na udici vidi gotov zalogaj, – isto kao i birtaš u ruci svog zabludjelog mušterije ili pijanica umišljenu nasladu u čaši rakije, – ali riba za taj zalogaj brzo izgubi glavu.
A treba znati i to da život naš nije kratak. Ne živi se samo do takozvanog umiranja. Život je naš vječan. Ima Jedan, koji nam je taj život darovao, koji tajno motri šta mi radimo, koji poznaje i naše sakrivene namjere, koji nam je kazao šta smijemo a šta ne smijemo činiti, koji će nam konačno za naše vladanje suditi i koji je kazao da su časni i da će biti počašćeni oni, koji Njega budu slušali!
Napomena mladim vaizima. Predugačko vazenje (propovijedanje), u kojem se nagomila nebrojeno misli, nema nikakve svrhe, jer slušateljima brzo dosadi, pa ako takvo predavanje jedan put do kraja saslušaju, drugi put će tražiti kakvu bilo izliku da ne dođu.
Još treba znati da nije Alejhisselam džaba rekao: „Govori ljudima prema njihovu shvatanju!˝ Zato je nepotrebno prije predavanja izgovarati one dugačke dove i formule što na arapskom, što na turskom jeziku, koje su uobičajili neki naši vaizi, jer se time samo gubi skupocjeno vrijeme. Dosta je da proučiš bismillu, jedan salavat i naslovni ajet ili hadisi-šerif, koji si izabrao za temu svog predavanja. One našem svijetu nerazumljive dove i formule možeš sam za sebe proučiti kod kuće, jer ne spadaju u predavanje i tiču se samo tebe, kojima stanovite stvari očituješ i moliš Stvoritelja da ti olakša poduzeti posao, da ti proširi grudi i razveže spone na jeziku itd.
Ajete i hadisi šerife, koje ne misliš na predavanju obrazlagati, nemoj također citirati na arapskom nego je dosta zgodan prevod.
Nikako ne prevađaj riječ po riječ, a niti inače nemoj upotrebljavati stranih, našem svijetu nepoznatih, izraza.
Kad prevađaš, prevađaj slobodno, kratko razgovijetno bez opetovanja. I tada se služi prevađanjem prema duhu našeg jezika. U arapskom na primjer ima silesija osobina kao mnogi takozvani tekidi, kojih često u samoj jednoj riječi može biti po dva, tri i više.
Vrlo su rijetki slučajevi, da se u našem jeziku mora upotrijebiti na primjer: „zaista˝, „doista˝, a mnogi vaizi zaglušiše uši slušateljima sa svojim prevađanjem te upotrebljavanjem mnogi arapskih tekida. Zapetljaju se katkad s tim, za naš govor nepotrebnim česticama, pa slušatelj ne zna šta se s tim hoće.
U arapskom je sasvim umjesno i pravilno reći: „Inne ekremekum“, a za nas je dosta kad kažemo „najčasniji su od vas“. Nikako nije nužda pridodavati ono: „Zaista su najčasniji od vas˝.
Još je nepotrebno, prilikom izlaganja kakve moralne pouke, baviti se tumačenjem gramatičkih pravila, kao što neki to imadu običaj.
Još jednom ću biti slobodan napomenuti: bolje je da predavanje (vazenje) bude kratko i jezgrovito nego dugo i opširno. Hajrul k'elami ma kalle ve delle, – najkorisniji je onaj govor koji je kratak i jasan.