Zateče susjed Nasrudina u svojoj bašči na šljivi upravo kad je ovaj počeo da jede šljive.
– Šta ćeš ti na mojoj šljivi? – upita ga komšija.
Nasrudin odgovori:
– Ja sam slavuj, pa pjevam!
– Ded zapjevaj, da čujemo!
Nasrudin poče da pjeva, a komšija prasnu u smijeh.
– Ha, ha, ha! Otkad slavuji tako pjevaju?
A Nasrudin odgovori:
– Kakav slavuj, takva mu i pjesma!
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 17.