Dijete slučajno nauči da od napadaja bijesa može imati koristi. Dijete od otprilike dvije godine često učimo kako mora izaći na kraj s nezadovoljstvima, da mora čekati da nešto dobije, da prihvati ‘ne’ kao odgovor. Zato, kad prvi put dobije napadaj bijesa, to znači da ga je jednostavno preplavila snaga vlastite ljutnje. Tad se počne neuobičajeno ponašati, što ni vi, ni on niste prije doživjeli. Ponekad se to dogodi tako iznenada da se i dijete preplaši! – Što je to bilo! – poslije će plakati i tražiti utjehu. Međutim, od sada pa nadalje, dijete zna što radi i sve je zapravo pod nadzorom.
– Gledaj ovo, vičem iz sveg glasa, e sada dolazi malo bacanja po podu, malo cmizdrenja, tako treba!
Zašto bi se bilo tko htio tako ponašati? Jednim dijelom zbog olakšanja koje se osjeti kad se izbace nagomilana razočaranja. Ali najveća motivacija, zbog koje se takvo ponašanje ponavlja, učinak je koji ono ostavlja na odraslim ljudima! Odrasli ljudi doista se zbune, prestraše, ukoče, i ponekad daju ono što se želi! Zato su napadaji bijesa, kao prekomjerna ljutnja, često namjerni. Evo šta treba učiniti:
Nemojte ih nagrađivati. Prvi je i najvažniji korak donijeti čvrstu odluku. Više nikada djetetu nećete dati ono što želi zato što je dobilo napadaj bijesa. Možda ste prije to radili (zbog mira u kući), ali više nemojte.
Budite snalažljivi. Učinite sve što je potrebno da istrpite napadaj bijesa kad je već započeo. Neki ljudi se jednostavnu maknu i ne obaziru se (nama se čini da je to veoma teško učiniti, ali mnogi stručnjaci to preporučuju), ili dignu dijete pa ga odvuku u njegovu sobu ili u auto, ili ga zgrabe i čvrsto drže dok ne prestane, ili strašno glasno viču na njega. Ovisi o vama i o trenutku. Mnogo je važnije ubuduće spriječiti takvo ponašanje. To nas vodi do sljedećeg koraka…
Nastavite dalje krupnim koracima. Kad prestane napadaj bijesa, nemojte dopustiti da na tome ostane. Dajte djetetu do znanja da je u strašnom škripcu. Takvo iskazivanje ljutnje jednostavno nije dopustivo. Mora ostati u svojoj sobi, ili stajati u kutu, ili čekajte da se vratite iz supermarketa, a onda to riješite – mora se ispričati, mora reći zbog čega se razljutilo, a vi mu objasnite što nije smjelo učiniti. Možda bi bilo dobro (ako je napadaj bijesa bio snažan, ili se ista predstava ponovila), da snosi neke posljedice – uzmite mu igračku, zabranite gledanje televizije taj dan ili tako nešto. Važno je da nevolja i neugodne posljedice koje slijede budu tako teške da shvati da mu se ne isplati to ponoviti!
Prepoznajte nagovještaje i odmah djelujte. Nastupilo je opsadno stanje, možete to preduhitriti. Uglavnom se u većini slučajeva napadaj bijesa može predvidjeti i prije nego što se dogodi. Gdje vaše dijete najradije napravi predstavu? Pokraj jeftinog automata za jahanje u trgovačkom centru, ili u redu za blagajnu gdje lizaljke vise tako blizu! Ili možda kod kuće dok imate goste. Pazite na dijete! (Mnogim roditeljima u takvoj prilici glas i pogled postaju nježni – što je djetetu jasan znak da je sad pravi tren!) U trenutku, u istom trenutku kad počnu cmizdriti ili se ukoče, zaskočite ih riječima! Vaša ljutnja neka nadmaši njihovu. Glas neka vam bude stroži i odlučniji nego ikad – nemojte čekati da se razljutite, pretvarajte se da već jeste ljuti! Cilj vam je da se vaše dijete ne usudi ni spomenuti što hoće!
Bolje se pripremajte. Želite li si olakšati život, otkrijte koje okolnosti dovode do nezadovoljstva vas i djece. Potom učinite sve što možete da izbjegnete takve slučajeve. Možete li srediti da vam netko čuva djecu dok idete u veliku nabavku? Ili ih, za vrijeme manje kupovine, naviknite da su s vama, ali da im ne posvećujete previše vremena. Pobrinite se da u vrijeme kad znate da ćete imati mnogo posla i da ćete biti napeti, oni rade nešto drugo, ili da sat-dva netko drugi bude s njima.
Ponovimo još jednom sve o ovom najčešćem bauku za roditelje. Nemojte dopustiti da imaju koristi od napada bijesa. Kad započne ili ga zanemarite, ili dijete fizički obuzdajte, ovisno o postojećim prilikama. Kad prođe, obrušite se na njega svom silom. Posljedice neka potraju. Ubuduće djelujte prvi, počnite vikati i ljutiti se čim primjetite da se dijete uzbudilo. Uhvatite ga nespremna. I na kraju, ako je moguće, izbjegavajte najopasnije sukobe za sebe i svoje dijete.
Napadaji bijesa uopće ne moraju biti sastavni dio djetinjstva. Mnoga će ih djeca jednom ili dvaput „iskušati“, ali postupite li ispravno, ova će faza brzo proći.
Izvor: Steve Biddulph, Tajna sretne djece, II izdanje, (prevela s engleskog: Vida Milek), Mozaik knjiga, Ljubljana, 2007, str. 83-84.