Staro perzijsko predanje
Živješe jednom istočna kraljica Lejla čija mudrost obasjavaše zemlju poput Sunca, čiju inteligenciju nitko ne mogaše nadmašiti, a bogatstvo nitko nikada dokučiti. Jednoga dana vezir (ministar) uđe na njen dvor tužna lica i reče:
„O, Lejla, ti si najpametnija, najveća, najmoćnija žena u našoj zemlji, ali čuh nešto veoma uznemirujuće dok putovah našim predjelima. Gdjegod bijah, ljudi te poštuju, ali neki govore ružne stvari o tebi. S tobom zbijaju šale i žale se na tvoje presude. Od svih moćnika moćnija si, ali kako može jedna takva suprotnost postojati u tvojoj stvarnosti?“
Kraljica Lejla lagahno se osmjehnu i odgovori:
„Vjerni moj veziru, kao svaka osoba u mome kraljevstvu, i ti znaš šta sam učinila za sve vas. Sedam zemalja pod mojom su kontrolom, u njima vlada dobro i napredak. U sedam zemalja ljudi me vole zbog moje pravednosti. U pravu si, mnogo toga mogu učiniti. Mogu narediti da se goleme kapije moga grada zatvore, ali jedno ne mogu učiniti. Ne mogu zatvoriti usta svojih podanika. Nije stvar u tome što neki od mojih podanika govore, neistine i loše stvari. Ono što je bitno jest da ja unatoč tomu i dalje činim dobro.“
Izvor: Bilten, glasilo Medžlisa IZ Zagreb, br. 175, Islamska zajednica u Hrvatskoj, Sarajevo, travanj 2016, str. 83.