Šuajb je bio iz Medjena, grada na putu između Sirije i Arapskog poluotoka. Bio je savremenik Musaa, a.s., za koga je udao jednu od svojih dviju kćeri, pod uvjetom da radi za njega osam godina, a ako želi, mogao je upotpuniti deset. Musa, a.s., mu je služio deset godina, zatim se oprostio od njega i vratio se svojima u Egipat.
Šuajbov narod je u Medjenu obožavao kipove. Živjeli su raskošno, u blagostanju i sigurnosti. Međutim, među njih se bila uvukla smutnja i zakidanje na mjerenju. Iz tog razloga Allah, dž.š., im je poslao Šuajba i naredio mu da ih odvikne od obožavanja kipova, činjenja smutnje na Zemlji i zakidanja na vagi. On ih je pozivao onome što mu je bilo naređeno, opominjući ih i donoseći im radosne vijesti. Navodio im je i šta je sve zadesilo narod Nuhov, Hudov, Salihov i Lutov. On se jako zauzimao, nastojeći ih opametiti i uputiti, ali im je to još samo povećalo zalutalost, nevjerstvo i griješenje.
Samo je mali broj ljudi povjerovao u Šuajbove riječi. Međutim, narod je počeo vjernike uznemiravati i ismijavati. Također su im i prijetili te ih opominjali ih da napuste slijeđenje Šuajba. Znali su sjediti na putevima kuda bi prolazile Šuajbove pristalice, s ciljem da ih zaplaše i spriječe od Božijeg puta, odvlačeći ih na stranputicu. Optuživali su ga da je opsihren i da laže, plašeći ga kamenovanjem i prijeteći njemu i njegovim pristalicama da će ih protjerati iz grada ako se ne vrate svome narodu. Suprotstavljali su mu se do te mjere da je bio izgubio svaku nadu da će oni postati vjernici, prepustivši ih njima samima.
Molio je Allaha, dž.š., za pomoć i olakšanje: “Gospodaru naš, presudi između nas i onih koji ne vjeruju, a Ti si najbolji presuditelj.” Zbog toga im je Allah, dž.š., poslao kaznu u danu koji bijaše oblačan. A izrugivali su mu se, govoreći mu da spusti na njih komad neba ako već govori istinu. Ali ih snađe potres i krik. Osvanuli su u svojim kućama poput sasušenih panjeva, a spašeni su bili Šuajb i oni koji su uz njega vjerovali. Šuajb se okrenuo od njih i rekao: “O narode moj, dostavio sam vam poruku od moga Gospodara i savjetovao sam vas, pa kako da se sažalim nad nevjernicima?!”[1]
Izvor: Muhamedi Rey Šehri, Mjera mudrosti, Izbor iz zbirke hadisa, svezak 4, (s arapskog preveo Ertan Basarik), Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2012, str. 105.