Travke se zelene
lagano njišu,
glavice cvjetne, snene
iz trave sanjaju kišu.
Nebo vedro, plavo
niti ne sanja
o čemu razmišlja
cvijeće procvalo
dok sunce prigrijava.
Dok jednog trena
i njemu ne dosadi
da ga ubija sunčevi žar
pa se zaljulja, zatalasa
i pošalje travnjaku, kišu na dar.
Nada Landeka