Djeca ulaze u razne faze koje njihovim roditeljima nisu baš najjasnije – prkose, viču, imaju ispade bijesa, plača, neobičnog ponašanja i agresije. Roditelji često nemaju ideju šta uraditi iako su i više nego iscrpljeni i dovedeni do ivice takvim ponašanjem. Trebalo bi poslati djecu da se ohlade u njihovu sobu? Uvesti neke zabrane i kazne? Vikati? Objašnjavati? Mirno razgovarati? Ali, šta ako dijete baš nije spremno za miran razgovor?
Jedno zanimljivo rješenje iskrslo je kao savjet stručnjaka, ali i mnogih roditelja koji su ga isprobali i tvrde da djeluje. A to je da djetetu u takvim situacijama dobro dođe zagrljaj. Da, tako je jednostavno. Evo zašto se zagrljaj čini kao najbolje rješenje:
Djeca bolje uče kroz nagrade nego kroz kazne.
Razgovor o samom problemu uz zagrljaj uvijek su bolji odgovor i reakcija na problem od vikanja i kažnjavanja.
Ponekad je neželjeno ponašanje samo poziv u pomoć.
Djeca ponekad ne znaju velika osjećanja iskazati na prikladniji način ili ih možda muči nešto drugo što im uzrokuje stres i frustracije. Zagrljaj može biti utjeha koju su trebali i otvaranje vrata za početak dijaloga.
Djeca znaju imati loše mišljenje o sebi i smatraju da ne zavređuju da se neko prema njima lijepo ponaša i zato se ponašaju na način na koji smatraju da će zadobiti poštovanje.
A kada na takvo svoje ponašanje dobiju povratno u obliku frustracije i ljutnje, počnu se osjećati još gore i imati još lošije mišljenje o sebi što čini začarani krug. Zagrljajem ih podsjećate da napraviti pogrešku nije tako strašno i da svi nekad griješimo i opraštamo jedni drugima.
Najbolji način za podsticanje djece na saradnju je kroz međusobnu povezanost.
S pravim odnosom lakše ćete od djece dobiti željeno ponašanje i vjerovatnije je da će biti otvorena za saradnju. Bit će vremena kada djeca neće željeti ili moći sarađivati, ali i tada je zagrljaj snažno sredstvo za ponovno uspostavljanje odnosa.
Koliko nam se god ponekad ne sviđalo ponašanje naše djece, i dalje ih volimo jer roditeljska ljubav je bezuslovna. Naša djeca to treba da znaju, a ponekad ih na to trebamo i podsjetiti, pogotovo kada imaju “pad morala” i ne osjećaju se dobro u sopstvenoj koži.
Ponekad smo mi odrasli ti koji trebaju zagrljaj.
Kada naša djeca imaju ispade, povrijede nas i kada više ne znamo šta bismo i kako postupili i mi smo ti koji trebamo zagrljaj kako bismo se smirili i uspostavili vezu, zar ne?
Izvor: Roditelji.me