Čovjek je društveno biće. Čovjek je vezan za čovjeka, upućen na čovjeka. Suradnja među ljudima čini život lakšim i mogućnijim. Ti i tvoj drug, i svi mi bez izuzetka, osjećamo potrebu da imamo nekog bliskog, na koga se možemo osloniti, kome se možemo povjeriti, nekog ko će nas razumjeti. Bez prijatelja, bez druga smo usamljeni, izgubljeni.
Odatle rezultira činjenica da psihijatri i psiholozi podstiču ljude na traženje prijatelja i razbijanje osame. Taj podsticaj je pravi lijek da se izbjegnu ili ublaže duševna oboljenja.
Naša ljudska težnja za prijateljstvom izvire iz dubina naših emocija, naše duše i srca. U nama postoji unutarnji suosjećaj prema bratu čovjeku, ma gdje se on nalazio i ma kojoj naciji ili rasi pripadao. To je istinski, pravi osjećaj, nastao sa našom dušom, jasni odsjaj Allahove dobrote prema čovjeku. I zato sve ono što je dobro, plemenito i časno pronosi duh prijateljstva među istinskim i dobrim ljudima kao jedno od najdragocjenijih bogatstava ovoga svijeta.
Poznato je da je mladost najpogodnije doba za stvaranje prijateljstva, koje, ako je zasnovano na istinskim, plemenitim osjećanjima, može trajati kroz sve životne kušnje i nezgode. Mladost kroz prijateljstvo pospješuje duševno sazrijevanje i nadvladava samoljubivi egoizam. Odgajajući ga u sebi, mladi ljudi razvijaju najplemenitije osobine i međusobno se daruju najljepšim vrlinama. Zajednički podižu svoje duhovne kvalitete na nivo daleko veći nego što bi to pojedinac sam mogao postići. Uzajamna solidarnost, darežljivost i nesebičnost, te prekrasne odlike pijateljstva podižu vrlo visoko vrijednosti ljudske ličnosti. Prijatelj u prijatelju otkriva bogatstva koja možda ovaj sam teško da bi mogao otkriti. Zajednički upoznaju darove Božije koje je Allah, dž.š., raskošno podario ljudskom rodu.
Stoga treba tražiti prijatelja u pravom čovjeku, dobrom čovjeku. To je ozbiljan poduhvat u životu. Sigurno je da ljudi utječu jedni na druge. Drevna je mudrost: S kim si, onakav si! Od izbora prijatelj često ovisi čitav životni put. Dobri i čestiti ljudi mogu mnogo pomoći, a loši i zli odmoći.
Allah, dž.š., rekao je: Neznalica se kloni… (Kur'an, VII:199)
Mudri Sari Abdullah je zapisao:
„Ma koliko da ti je srce pocrnilo, ma koliko da si lišen odgoja, ako se počneš družiti sa pametnim i odgojenim čovjekom, ti ćeš, sa Božijom pomoći, naći sreću i spas i doći do najvećih visina.“
„Hrana duši su savjeti i mudrosti. Njih ne možemo dobiti od običnih ljudi, koji i sami očekuju da im neko pruži ruku i da ih povede. Duhovnu hranu treba tražiti od visoko odgojenih ljudi, duhovnih velikana, pristajati za njima i slušati njihove upute.“
Poslušaj ovu priču:
„Oče“, reče jednoga dana sin, „želio bih da posjetim našeg susjeda.“
„Ali on nije dobar čovjek, sinko“, reče otac.
Put do susjeda bio je blatnjav. Kiša je lila. Sin se uskoro vrati sav pokisao i isprljan.
„Oče, pogledaj, svo mi je odijelo upropašteno. Bilo je mnogo blata. Šta da radim?“
„Sada više ništa. Ali, eto ti pouke. Kada ideš blatnjavim putem ne možeš ostati čist. A kada ideš u loše društvo, ne možeš naučiti ništa dobro, samo hrđavo. Ovo, molim te, nikada ne zaboravi“, pouči ga otac.
Evo nekoliko misli islamske mudrosti:
– Ko izbjegava loše, hrđave ljude, ostaje u sigurnosti.
– Za prijatelja je potrebno izabrati čovjeka radina, pobožna i zdrave prirode, a čuvati se lijenčine, besposličara, brbljivca, pokvarenjaka i smutljivca.
– Ne pitaj o čovjeku, nego mu pogledaj prijatelja.
– Prijatelj prijatelja slijedi. Ako je zao, brzo ga napusti! A ako je dobar, druži se sa njim – bit ćeš upućen!
Perzijska narodna poslovica kaže:
„Zao čovjek je opasniji od zmije,
Tako mi Allaha, utočišta svega,
Zato što te vodi u Džehennem,
A dobar prijatelj te vodi u Džennet.“
Zato će se pametan čovjek uvijek kloniti lošeg društva, a tražiti dobro. Uvijek će provjeriti dušu čovjeka kojeg odabire za druga. Davno je rečena mudrost: „Cvijet lale je lijep, ali mu je sjeme crno. Tako isto izgledaju hrđavi ljudi, čija je spoljašnost uglađena i privlačna, ali im je srce crno i narav odvratna.“
Veliki ljudi su izrastali uz velike ljude. Duh je hranio duh. I zato su svi velikani stvarali iskrena i duboka prijateljstva sa dobrim ljudima koji su bili dostojni takvog prijateljstva. Sjetimo se Sokata i njegove velike duhovne bliskosti sa njegovim učenicima. Stalno su bili uz njega, pa i na smrtnom času, kada je morao ispiti čašu otrova.
Dirljiv je bio osjećajan odnos Isaa, a.s., sa njegovim učenicima. Vjera u Boga i ljubav prema Isau, a.s., nadahnjivali su ih na najveće podvige. Ostavili su sve i pošli za njim, za njegovom naukom. Nikakvi progoni, pa ni zvijeri u arenama ih ne zaustaviše na velikom putu.
Kao vanredan ljudski odnos zabilježeno je prijateljstvo Muhammeda, a.s., sa njegovim ashabima. Taj veliki, divni čovjek osvajao je ljude svojim velikim srcem. Svaka njegova riječ, svaki njegov potez, stvarali su sve nova i nova prijateljstva. Ljudi tog doba bili su ponosni što ga mogu nazvati prijateljem. A duh tog prijateljstva nastavljen je i iza njegove smrti. Nastavlja se i danas. I svi oni mu'mini, koji dolaze, a nose u srcu islam, počašćeni su što smatraju Muhammeda, a.s., svojim najvećim prijateljem. On je umro, ali živi ideja koju on prenese i koja će trajati do konca svijeta.
Preneseno je da je mudri Sulejman, a.s., rekao o prijateljstvu: „Nemoj imati prijatelje, koji nisu dobri barem kao ti. Vjernost predstavlja osnovu. Prijatelji se međusobno odano upozoravaju i vješto ispravljaju.“
Hamid el-Kaffaf je govorio: „Kad Allah, dž.š., hoće nekog kazniti, on mu podari društvo loših ljudi, a liši ga spoznaje njihove prave vrijednosti.“
Mudar treba biti. Učiti se treba iz drevnih savjeta i pouka o snazi, ljepoti i putevima prijateljstva. Hiljade godina mudrosti govore, pozivaju na razum, na plemenitost, na dobro druženje, na bratstvo, na traženje čovjeka u čovjeku, na traženje pravog prijatelja. Svi putevi tim velikim težnjama vode zaista istinskoj sreći u životu. Idući njima svjetliji postaje horizont savršenstva duše.
I zato, brate moj, sestro, vrijedan i dragocjen je trud uložen u traženje pravog prijatelja. Istinsko prijateljstvo donosi mir i sreću. Allah, dž.š., voli prijateljstvo dobrih i čestitih ljudi.
Izvor: Ismet U. Šehibrahimović, Snagom vjere do savršenstva duše, El-Kalem, Sarajevo, 1999, str. 133–136.