Općenito, podsticanje povraćanja čisti stomak, ojačava i podmlađuje proces varenja hrane, izoštrava vid, oslobađa teškoću glave, pomaže liječenju upale bubrega, veneričnih i genitalnih mehkih čankira; ono također pomaže u liječenju hroničnih bolesti kao što su lepra, kuga, paraliza i trzanje mišića (lat. Myokymia) jednako dobro kao što pomaže u liječenju žutice (lat. Iterus).
U prošlosti, poticanje je povraćanja preporučivano čak za zdrave ljude. Koristili su ga do dva puta mjesečno kao opću terapiju čišćenja tijela da istjera nepotrebne materije. Hipokrit je uobičavao preporučivati upotrebljavanje sredstava za povraćanje ljeti, a čišćenje upotrebom purgativa zimi.
Ipak, prekomjerna upotreba ovakve terapije može uzrokovati degenerativne bolesti, oštetiti unutrašnjost (lat. Serosis) stomaka i stvoriti ovisnost, čineći stomak nesposobnim da nezavisno probavi hranu. Prekomjerna upotreba ovakve terapije također može oštetiti oči, zube i čujnost i može uzrokovati izljev (krvi), vrućinu i prekomjerno znojenje. Ovako štetna terapija također mora biti izbjegavana od oboljelih od hronične upale grla, astme ili osoba s uskim grlom ili kada se iskašljava krv (lat. Hemoptysis), ili onih osoba koji se podvrgavaju naprezanju pri pokušavanju povraćanja bez izbacivanja ičega van. Ovakvo je upozorenje pogotovo korisno ako se osvrnemo na one što su zaboravili odgovarajuće uravnotežavajuće navike jedenja, one koji se prežderavaju jedenjem previše hrane, a potom povraćaju rutinski (cf. Bulimerexia ili Anorexia). Šta god bio uzročnik ovakve patnje ljudi, ovdje mora biti zamijećeno da rutinsko povraćanje ili pokušavanje povraćanja zajedno sa sindromom nadraženosti crijeva uzrokuje gastričnu fermentaciju, suhoću stomaka, slabost crijeva (lat. Viscera), abnormalnu tjeskobu nad imanjem imaginarne bolesti (lat. Hypochondriasis) ili opće pobolijevanje i tjelesnu onemoćalost, a pod ovakvim stanjima pospješivanje povraćanja izrazito je opasno.
Recept
Ipak, pod različitim okolnostima pojedinac bi trebao slijediti bilo koju vrstu povraćanja s odgovarajućim abdestom, ili pranjem lica hladnom vodom, a potom bi trebao piti sok od jabuke kome je dodata mala količina ulja indijskog oraščića drveta trišlje[1]pomiješanih s ružinom vodom.
Izvor: Ibn Kajjim el-Dževzi, Poslanikova medicina, Libris, Sarajevo, 2001., str. 133., prevod: Muhidin Hadžiahmetović
[1] Drvo trišlja: lentisk; lat. Pislacia lentiscus iz porodice indijskog oraščića. Ar. mastaki, ili batm šarki.