Najstarije spominjanje bicikla potječe od prije više tisuća godina! Postoje podaci o tomu da su stari Egipćani imali nekakvu napravu na dva kotača koju je vozač pokretao nogama.
Ali, u pravom smislu, prvi put se nešto nalik na bicikl pojavilo 1817. godine. Tada je jedan Nijemac, baron Karl von Drais, izmislio stroj koji je, po svom imenu, nazvao draisienne. Dva kotača na dreisienni su bila spojena drvenom šipkom. Vozač se djelimice oslanjao na drveni oslonac za ruke što se nalazio na prednjem dijelu dreisienne, a kretao se tako što se odbacivao od zemlje čas jednom čas drugom nogom. Upravljao je pokrećući ručicu na prednjem kotaču koji se okretao oko stožera. Budući da je taj stroj bio prilično skup, dali su mu nadimak „kicoški konj“.
Oko 1840. godine Škot Macmillan je uzeo staru dreisiennu i na osovinu zadnjeg kotača stavio koljeno, koje je spojeno polugom i bilo povezano s prednjim pedalama. Vozio se na tome toliko brzo da su ga uhapsili zbog „bijesne vožnje”!
Ime „bicikl” po prvi put je upotrebljeno 1865. godine. Francuz Lallement je pričvrstio koljeno i pedale za prednji kotač jednog velosipeda koji je ličio na dreisiennu. Takav su „bicikl” ljudi nazvali „truckalo”, jer je imao drveni okvir i željezne kotače. Godine 1868. počeli su se upotrebljavati laki kotači od kovine sa žičanim žbicama i tvrdim gumama.
Ubrzo poslije toga pojavio se novi tip bicikla, kod kojega je prednji kotač, koji je do tada bio iste veličine kao zadnji, postajao sve veći i veći. Jednim okretom pedala pričvršćenih za njegovu osovinu bicikl se pomicao dalje nego ranije. Kod nekih modela prednji kotač je bio visok 1,5 metara, pa i viši, dok je zadnji u promjeru imao samo 30 centimetara! Vozač je sjedio visoko, na golemom prednjem kotaču. Ako nije bio naročito vješt, često mu se događalo da glavačke preleti preko upravljača!
Naposljetku je, 1885. godine, napravljen suvremeni bicikl, kod kojega su kotači bili iste veličine, a vozačevo sjedalo bilo je posve blizu zadnjeg kotača. Budući da je zupčanik na pedalama mnogo veći nego onaj na zadnjem kotaču, kotač može, pri svakom okretaju pedala, prijeći istu duljinu koju bi prelazio i onaj opasno velik kotač.
Od tada su napravljena mnoga poboljšanja, i tako je nastao ovaj naš današnji bicikl.
Izvor: 1000 zašto – 1000 zato, Vuk Karadžić, Beograd, 1989., str. 459-460.