Autor: Denis Mazur
Svi su u našoj školi poznavali Ivu. Išla je u treći razred i, osim što je bila najbolja učenica, bila je i najveća lažljivica u razredu. Svi su njezini prijatelji znali koliko voli izmišljati i lagati te joj nikada nisu previše vjerovali.
Upravo je zbog toga Iva bila vrlo nesretna. Na njezine doživljaje uglavnom bi svi odmahivali rukom i odlazili smijući joj se. Ostajala bi sama i kajala se što je uopće ikada nešto slagala, iako su joj namjere uvijek bile dobre. I njezini roditelji znali su dobro kakva je…
Prve večeri zimskih praznika Ivini su roditelji bili pozvani na rođendansko slavlje njezina strica. Budući da je Iva već bila dovoljno odrasla, roditelji su odlučili da će posljednji put, prije negoli nešto drastično poduzmu, pokloniti povjerenje svojoj djevojčici.
– Sigurno nećeš sama izlaziti? – pitala ju je mama.
– Ne, ako ti tako kažeš – odgovorila je Iva.
– Strogo ti zabranjujemo da sama noću lutaš ulicom. Jasno? – još jednom ju je upitala mama.
– Da – rekla je Iva i roditelji su otišli svojim putem.
Najprije je Iva pogledala svoj omiljeni film s videokasete, a potom prišla prozoru. U dvorištu su roditelji ostavili upaljeno svjetlo, tako da je jasno mogla vidjeti mačkicu koja se sklupčala ispred ulaznih vrata. Nije to bila njihova mačka, ali Ivi je bilo žao ostaviti je na hladnoći. Otvorila je vrata, no mačkica se uplašila i pobjegla. Kako bi je prizvala, Iva je pošla za njom i mijaukala. Mačkica je stala i dopustila djevojčici da joj priđe. Iva ju je uzela i brzo utrčala u kuću. Nahranila ju je i smjestila u svoju sobu te se ponovno vratila videokasetama. Odgledala je još jedan film, a tada su došli i roditelji.
– Onda, Iva, jesi li izlazila? – upitala je mama.
– Ne – odgovorila je djevojčica.
– Ali tvoje se stope jasno vide u snijegu što je upravo prestao padati. Opet si slagala – izgrdila ju je mama. Iva se, baš kao i mačkica na hladnoći, sklupčala u naslonjaču.
– Da – prvi put u životu Iva je priznala da je slagala.
– Slagala sam, ali i ovoga puta sam to učinila iz dobrog razloga – rekla je i ispričala kako je pomogla mačkici. Ispričala je i ono zbog čega je sve dosad lagala i objasnila kako to nikada nije činila iz sebičnih namjera.
– Ne lažeš li i sada? – pitala ju je mama, iako je znala da je Iva ovaj put iskrena. Sve to Iva je sljedećih dana ispričala i svojim prijateljima.
– Vidiš kako su u “laži kratke noge” – rekla joj je baka. – Odao te snijeg. To ti je samo dokaz da više ne smiješ lagati.
Izvor: Jadranka Žderić, Govorimo, čitamo, pišemo – Hrvatski 3, jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika za treći razred osnovne škole, Sretna knjiga, Zagreb, nema godine izdanja, str. 47.