Neki čovjek je pronašao kukuljicu leptira. Primjetio je maleni otvor na njoj, pa je sjeo i posmatrao leptira kako se nekoliko sati bori da se provuče kroz tu malu rupu. U jednom trenutku mu se učinilo kako je sve stalo. Činilo se da je leptir dao sve od sebe i da dalje ne može.
Čovjek, stoga, odluči da pomogne leptiru. Uze makaze i izreže ostatak kukuljice. Leptir se sad lahko oslobodi, ali njegovo tijelo je bilo otečeno, a krila zgrčena.
Čovjek je nastavio promatrati očekujući svakog trena da leptir raširi krila i podigne svoje tijelo u zrak. Međutim, ništa od toga se ne desi. Zapravo, ostatak svog kratkog života leptir provede pužući otečenog tijela i zgrčenih krila. Letjeti nije mogao.
Ono što ovaj čovjek u svojoj dobroti i žurbi nije znao je da je upravo ova uska kukuljica i leptirova borba da se oslobodi iz nje prirodni put zahvaljujući kome se tekućina iz tijela prenosi u krila, tako da kad se leptir oslobodi kukuljice bude sposoban poletjeti.
Pouka:
Ponekad su borbe upravo ono što nam je potrebno u našem životu. Kada bi nam sve u životu išlo glatko, bez prepreka, to bi nas oslabilo. Ne bismo bili snažni kao što možemo biti. I nikad ne bismo mogli letjeti…
Izvor: kidsworldfun.com
Prevod: A. Kadrija