Bol mogu pomoći ublažiti nekoliko vrsta analgetika (ublaživača boli). Ti lijekovi spadaju u tri kategorije:
– opioidni (narkotički) analgetici,
– neopioidni analgetici, i
– pomoćni analgetici.
Opioidni analgetici
Opioidni analgetici su najsnažniji ublaživači boli i glavno su uporište za liječenje jake boli, zbog svoje djelotvornosti. Svi su opioidni analgetici hemijski povezani sa morfijem, prirodnom tvari izvučenom iz maka, iako su neki izvučeni i iz drugih biljaka, a drugi proizvedeni u laboratoriju.
Opioidni analgetici su vrlo djelotvorni u suzbijanju boli, ali imaju mnogo nuspojava. Osoba koja ih uzima tokom vremena može trebati veće doze. Osim toga, prije nego što se dugotrajna upotreba opioidnih analgetika može prekinuti, doza se mora postepeno smanjivati da bi se razvoj znakova prestanka uzimanja sveo na najmanju moguću mjeru. Unatoč tim nedostacima, ljudi sa jakom boli ne bi trebali izbjegavati opioide. Adekvatna upotreba tih lijekova pomaže izbjegavanju nuspojava.
Različiti opioidni analgetici imaju različite prednosti i nedostatke. Morfij, prototip tih lijekova, postoji u obliku injekcije, za uzimanje na usta (i u obliku preko ustiju postepenim otpuštanjem). Taj oblik donosi olakšanje za 8-12 sati i naširoko se koristi za liječenje hronične boli.
Opioidni analgetici često uzrokuju zatvor stolice (opstipaciju), naročito u starijih ljudi. Laksativi, obično poticajni laksativi, kao što su sena ili fenolftalein, pomažu sprječavanje ili liječenje zatvora stolice.
Ljudi koji moraju uzimati visoke doze opioida često postanu pospani. Nekima to spavanje dobro dođe, ali drugi to ne žele. Poticajni lijekovi, kao što je metilfenidat, mogu pomoći osobi da ostane budnom i živahnom.
Katkada ljudi s boli osjećaju mučninu, a opioidni analgetici mogu mučninu pojačati. Mučninu mogu spriječiti ili ublažiti antiemetički lijekovi uzeti na usta (oralno), supozitorijima (čepićima) ili injekcijom. Neki često korišćeni analgetici su metohlopramid, hidroksizin i prohlorperazin.
Previše opioida može uzrokovati ozbiljne reakcije uključujući opasno usporenje disanja i čak komu. Ti se učinci mogu otkloniti naloksonom, antidotom koji se daje u venu.
Neopioidni analgetici
Svi neopioidni analgetici osim paracetamola su nesteroidni protivupalni (antiinflamatorni) lijekovi (NSAID – Nonsteroidal Anti-Inflammatory Drugs).
Ovi lijekovi djeluju na dva načina:
- upliću se u sistem prostaglandina, sistem tvari koje međusobno djeluju, a djelomično su odgovorne za osjet boli
- većina tih lijekova smanjuje upalu, oteknuće i nadražljivost, što često okružuju ranu i pogoršavaju bol.
Acetilsalicilna kiselina (aspirin), prototip nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), koristi se oko 100 godina. Najprije je izoliran iz kore vrbe. Znanstvenici su tek nedavno spoznali kako djeluje acetilsalicilna kiselina (aspirin). Aspirin se uzima na usta i omogućava/daje 4-6 sati umjereno olakšanje. Međutim, uzrokuje nuspojave. Aspirin može nadražiti želudac i prouzročiti pojavu peptičkog ulkusa (čira na želucu). Djelujući na sposobnost krvi da se zgruša, aspirin može dovesti do krvarenja po cijelom tijelu. U vrlo visokim dozama, aspirin može uzrokovati ozbiljne nuspojave, npr. nenormalno disanje. Jedan od prvih znakova predoziranja je zujanje u ušima (tinitus).
Brojni NSAID se razlikuju po tome kako brzo djeluju i kako dugo mogu ublažiti bol. Premda su otprilike jednako djelotvorni, ljudi na NSAID reagiraju različito pa pojedina osoba može smatrati neki određeni lijek djelotvornijim ili da ima manje nuspojava nego drugi.
Svi NSAID mogu nadraživati želudac i izazvati peptički ulkus (čir), ali većina to ne uzrokuje kao aspirin. Nadražljivost želuca može se spriječiti ako se NSAID uzimaju sa hranom kao i upotreba antacida (lijeka protiv viška želučane kiseline). Lijek misoprostol može pomoći u sprječavanju nadražaja želuca i nastanka peptičkog ulkusa, ali može uzrokovati druge probleme, uključujući proljev.
Paracetamol (acetaminofen) je na neki način drugačiji nego aspirin i NSAID. Djeluje i na sistem prostaglandina, ali na drugačijoj razini. Paracetamol ne utječe na sposobnost zgrušavanja krvi i ne dovodi do peptičkog ulkusa ili krvarenja. Paracetamol se uzima na usta ili u obliku supozitorija, a njegovi učinci općenito traju 4-6 sati. Vrlo visoke doze mogu uzrokovati opasne nuspojave, npr. oštećenje jetre.
Nesteroidni protivupalni lijekovi:
Acetilsalicilna kiselina (aspirin), kolin magnezijev trisalicilat, diklofenak, diflunizal, fenoprofen, flurbiprofen, ibuprofen, indometacin, ketoprofen, rofekoksib, meklofenamat, nabumeton, naproksen, oksaprozin, fenilbutazon, piroksikam, salzalat, sulindak, tolmetin.
Upala je zaštitna reakcija tijela na povredu. Snadbjevanje krvlju ozlijeđenog područja se povećava, što donosi tekućinu i bijela krvna zrnca da bi se oštećeno tkivo ograničilo i da se to područje pročisti. Taj proces uzrokuje otok, crvenilo, vrućicu, osjetljivost i bol zbog upale. NSAID lijekovi prekidaju upalu smanjujući te simptome. I NSAID i paracetamol izravno smanjuju bol i povišenu temperaturu.
Pomoćni analgetici
Pomoćni analgetici su lijekovi koji se obično daju iz drugih razloga, a ne zbog boli, ali u određenim okolnostima mogu olakšati bol, npr. neki lijekovi protiv depresije su također nespecifični ublaživači boli i koriste se za liječenje mnogih vrsta hronične boli uključujući bol u leđima, glavobolje i neuropatsku bol. Lijekovi protiv epileptičnih napada, kao što su karbamazepin, i lokalni anestetici koji se uzimaju na usta, kao što je meksiletin, koriste se za liječenje neuropatske boli.
Mnogi drugi lijekovi su pomoćni analgetici. Doktor može savjetovati ljudima sa hroničnim bolovima koji se ne suzbijaju uspješno da opetovano pokušavaju bol obuzdati različitim lijekovima.
Lokalni i površinski anestetici
Lokalni se anestetici mogu primijeniti izravno na bolno područje ili u njegovoj blizini u cilju smanjivanja boli, npr. doktor može injicirati u kožu, prije manjeg hirurškog zahvata, lokalni anestetik. Ista se tehnika može koristiti za suzbijanje boli zbog povrede. Kad je hronična bol izazvana ozljedom pojedinog nerva, doktor može injicirati hemikaliju izravno u nerv i trajno zaustaviti bol.
Anestetici koji se primjenjuju površinski (topički anestetici), kao što su losioni ili masti koje sadrže lidokain, mogu se u nekim stanjima koristiti za suzbijanje boli, npr. neki topički anestetici pomiješani sa vodom za ispiranje usta, mogu ublažiti grlobolju.
Krema koja sadrži kapsaicin, tvar koja se nalazi u ljutoj paprici, katkada pomaže u smanjivanju boli prouzročenoj herpes zosterom, osteoartritisom i drugim stanjima.
Izvor: www.vasdoktor.com