يـٰأَيُّهَا الَّذينَ ءامَنوا كُتِبَ عَلَيكُمُ الصِّيامُ كَما كُتِبَ عَلَى الَّذينَ مِن قَبلِكُم لَعَلَّكُم تَتَّقونَ ﴿١٨٣﴾
O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.[1]
Danas je prvi dan mjeseca ramazana. Ovo je mjesec Božije milosti, mjesec oprosta, kao i mjesec naročite Božije pažnje prema vjernicima. Vjernici i oni koji vole uzvišena učenja islama u ovom mjesecu sa većom čežnjom i većim žarom hrle u džamije te izvršavanjem islamskih farzova i sunneta iskazuju svoju poslušnost i pokornost Gospodaru svjetova, nastojeći da Mu se tako približe i da se okoriste Njegovom velikom milošću tokom ovog mjeseca. Mnoštvo je sredstava za približenje Njemu. Vršenje svakog dobrog djela, i to radi Boga, može čovjeka približiti Njemu – a što je god to djelo vrjednije i što je veća iskrenost njegovog izvršioca, bolje će se pripremiti tlo za duhovno približenje Uzvišenom Stvoritelju.
Možda mnogi od vas, cijenjeni slušaoci, imaju želju da saznaju koje je najbolje djelo u mjesecu ramazanu kako bi ga činili i njime se približili Uzvišenom i stekli Njegovo zadovoljstvo. Ukoliko bi se ovo pitanje postavilo običnim muslimanima, dobili bismo različite odgovore. Jedni bi rekli da je najbolje djelo u ovom svetom mjesecu učenje Kur'ana, drugi da je to pozivanje ljudi na iftar, neki bi kazali da je to obilaženje rodbine ili posjeta bolesnicima, a neki bi opet kazali da u najbolja ramazanska djela spada učenje zikrova i dova. U najkraćem, svako se opredjeljuje za onu vrstu dobrog djela za koje smatra da je najbolje djelo u mjesecu ramazanu.
Šta o ovom pitanju kaže Božiji poslanik, s.a.v.a.?
Bio je petak, koji se podudario sa krajem mjeseca šabana, kada se Božiji Poslanik, s.a.v.a., popeo na minber i održao hutbu o dužnostima ljudi u mjesecu ramazanu.
قالَ عَليّ فَقُمْتُ وَ قُلْتُ: يا رَسُولَ اللهِ ما أَفْضَلُ الأَعْمالِ فی هذا الشَّهْرِ؟
Potom je ustao Ali, mir neka je s njim, i upitao: “O Božiji Poslaniče, koje je najbolje djelo u ovom mjesecu?”
Poslanik, s.a.v.a., odgovori:
اَلوْرَعُ عَنْ مَحارِمِ الله.
“Najbolje djelo je čuvanje od grijeha.” [2]
Ljudi obično najbolje djelo u mjesecu ramazanu traže među dobrim i lijepim djelima, dok se Božiji poslanik radije opredjeljuje za izbjegavanje loših djela, tj. bira uzdržavanje od činjenja grijeha. Naravno, kada su u pitanju stvari vjere, kriterij je takav da je svet stav Zakonodavca, a ne ono što misli onaj ili ovaj čovjek. Da bi se naznačila važnost uzdržavanja od grijeha u postizanju sreće i da bi se uvaženi slušaoci upoznali sa stavovima Božijeg poslanika vezano za najbolje djelo tokom Ramazana, u nastavku ćemo govoriti o grijesima. Nadamo se da će ovo svima biti od koristi.
Uzvišena vjerska učenja su – iz perspektive ljudske sreće i pojašnjenja o dobru i zlu – poput naučnih medicinskih programa o zdravlju i higijeni ljudi.
Časni Poslanik u pogledu priskrbljivanja duhovnih odlika i savršenstava čovjeku liči na učenog i dobronamjernog ljekara na postelji bolesnika. O časnom Poslaniku islama Ali, mir neka je s njim, je kazao:
طَبيبٌ دَوّارٌ بِطبِّه، قَد أَحكَمَ مَراهِمَهُ، وَ أَحمَى مَواسِمَهُ، يَضَعُ ذلِكَ حَيثُ الحاجَةُ إِلَيهِ، مِن قُلُوبٍ عُمْيٍ، وَ آذانٍ صُمٍّ، وَ ألْسِنةٍ بُكْمٍ.
“Vjerovjesnik je bio poput liječnika putujućeg s lijekovima svojim, koji je pripremio pomade svoje i zagrijao pomagala svoja. Koristi ih gdje god se javi potreba za liječenjem srca slijepih, ušiju gluhih i jezika nijemih.” [3]
Liječenje ljudskih zastranjenja
Liječnici pri liječenju bolesnika primjenjuju dva metoda: jedan pozitivni i jedan negativni. U takozvanom pozitivnom programu oni bolesniku kažu: Primit ćeš ovu injekciju, popit ćeš ovu tabletu, pit ćeš po jednu kašiku ovog sirupa svakog sata. U negativnom programu pacijentu se kaže: Ne jedi grožđe, sirće, masno, iritirajuće začine i sl. Vjerski programi djeluju na sličnoj osnovi. S jedne strane, ljudima se kaže: Klanjaj namaz, daji zekat, stiči halal opskrbu, ženi se…, a s druge strane im se veli: Ne laži, ne vrijeđaj, ne ogovaraj…
Pozitivni aspekti vjere nazivaju se farzovi, a negativni se zovu harami.
U medicini preventiva i uzdržavanje imaju toliku važnost da ukoliko ih se pacijent ne bi pridržavao, pozitivna djela ne bi imala učinka. I nakon najboljeg hirurškog zahvata jednog vrsnog hirurga bolesnik se, zbog nemara, nepotrebnih kretnji, zatrovanja operisanog mjesta i inficiranja rane može suočiti sa velikim teškoćama, pa ponekad operacija ostaje bez učinka. I kod drugih tjelesnih bolesti, ako se bolesnik ne čuva onoga čega se treba kloniti to će uzrokovati da upute i recepti mudrog i iskusnog ljekara ostanu bez učinka. U pojedinim slučajevima, kada bolesnik nema pristup lijekovima i nema takozvanih pozitivnih tretmana, ukoliko se bude pridržavao zabrana i ne bude opterećivao svoj organizam, sama priroda će učvrstiti njegovu tjelesnu građu i vratiti organizam u uobičajeno stanje, a u nekim slučajevima i nema drugog načina liječenja osim posredstvom uzdržavanja.
Hazreti Musa ibn Džafer, mir neka je s njim, veli:
الحِمْيَةُ رَأْسُ الدَّواءِ.
“Uzdržavanje je majka liječenja.” [4]
Kao zaključak, može se kazati da osiguravanje zdravlja zavisi od toga da li se čovjek pridržava pozitivnih i negativnih zapovijedi, ali je, uopćeno rečeno, uloga uzdržavanja u liječenju važnija od praktičnih i pozitivnih zapovijedi.
Ova navedena logika vrijedi i u vjerskim stvarima i kod osiguravanja duhovne sreće. Sretan je onaj čovjek koji primijeni sva pozitivna i negativna učenja, a to znači da izvrši sve zapovijedi (farzove) i da se kloni svih zabrana (harama), pri čemu klonjenje i čuvanje od harama ima veći značaj na putu ljudske sreće. U časnom Kur'anu i hadisima Poslanika, s.a.v.a., i Ehli-bejta, mir neka je s njima, navodi se da je bogobojaznost (takva, takvaluk) najveći kapital čovjekove sreće. I upravo je cilj Kur'ana odgoj ljudi sa takvalukom. Značenje takvaluka je suzdržavanje i klonjenje, pa je bogobojazan (muttekija) onaj čovjek koji se suzdržava i kloni griješenja.
Naš post, koji je obavezan u mjesecu ramazanu, jedna je od islamskih dužnosti i nije ništa drugo do uzdržavanje i apstiniranje od svega što prekida post, a s ciljem približenja Bogu. Uzvišeni Bog je propisao post prošlim narodima, ali je islamskom ummetu to stavio u obavezu, ne bi li on kroz ovu jednomjesečnu vježbu i neprekidno čuvanje priskrbio uzvišeni položaj bogobojaznosti.
يـٰأَيُّهَا الَّذينَ ءامَنوا كُتِبَ عَلَيكُمُ الصِّيامُ كَما كُتِبَ عَلَى الَّذينَ مِن قَبلِكُم لَعَلَّكُم تَتَّقونَ ﴿١٨٣﴾
O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.[5]
Prenosi se od hazreti Džafera, mir neka je s njim, da je Uzvišeni Bog kazao Musau, mir neka je s njim, sljedeće:
يا موسى، ما تَقَرَّبَ إِلَيَّ المُتَقرِّبونَ بِمِثْلِ الوَرَعِ عَنْ مَحارِمي.
“O Musa, ne mogu Mi se približiti pobožni ničim kao uzdržavanjem od grijeha.”[6]
Hazreti Ali, mir neka je s njim, je kazao:
اِجْتنابُ السَّيِّئاتِ أَولَى مِن اكْتِسابِ الحَسَناتِ.
“Uzdržavanje od loših djela važnije je od činjenja dobrih djela.” [7]
A hazreti Sedždžad, mir neka je s njim, je kazao:
مَن اجْتَنبَ ما حَرَّم الله عليهِ فهوَ مِن أعبدِ النّاسِ.
“Ko se kloni onoga što mu je Allah zabranio, taj je od najpobožnijih ljudi.” [8]
Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
لَرَدُّ المُؤْمنِ حراماً يَعْدلُ عِندَ اللهِ سَبعينَ حِجَّةً مَبرورةً.
“Musliman koji se kloni jednog grijeha kod Uzvišenog Gospodara ima nagradu koliko sedamdeset primljenih hadževa.” [9]
Hazreti Ali, mir neka je s njim, je kazao:
غَضُّ الطّرْفِ عن مَحارِمِ اللهِ أفضَلُ عِبادةٍ.
“Najbolji ibadet je biti slijep prema činjenju grijeha.” [10]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., u odgovoru na pitanje hazreti Alija, mir neka je s njim, također je rekao da je najbolje djelo tokom mjeseca ramazana uzdržavanje od grijeha.[11]
IZVOR: MUHAMMED TAQI FALSAFI, DIJETE SA STANOVIŠTA NASLIJEĐA I ODGOJA, svazak I, Fondacija“Mulla Sadra“ u BiH, preveo s perzijskog: Ibrahim Avdić, Sarajevo 1432/2011.