Najviše nevolja u koje upadaju pojedinac ili zajednica proizlazi iz grijeha i nepokornosti. Narodi i zajednice koji su u potpunosti nestali ili su zbrisani s lica zemlje, i od kojih, osim imena, nije ostao nikakav trag, svoj nestanak duguju drskosti u griješenju i nemoralu. Uzvišeni više puta u časnom Kur'anu upozorava na ovo:
كَذَّبوا بِـٔايـٰتِ رَبِّهِم فَأَهلَكنـٰهُم بِذُنوبِهِم وَأَغرَقنا ءالَ فِرعَونَ ۚ وَكُلٌّ كانوا ظـٰلِمينَ ﴿٥٤﴾…
…Oni su ajete Gospodara svoga poricali pa smo ih Mi zbog grijeha njihovih uništavali...[1]
إِنَّهُم كانوا مُجرِمينَ ﴿٣٧﴾…
Mi smo ih uništili, oni su bili nevjernici, grješnici![2]
…Pa smo ih Mi zbog grijeha njihovih uništavali…[3]
Nesreće i nevolje koje snalaze i stare i mlade naše zemlje posljedica su uprljanosti raznolikim grijesima te drskosti u nepokornostima i haramima. Kao što bolesnik koji je protiv suzdržavanja kroz bol i temperaturu trpi kaznu, na isti način grješno društvo, zbog kršenja Božijih odredbi i činjenja grijeha, trpi različite vrste ovozemaljskih i onozemaljskih teškoća i kazni.[4]
ظَهَرَ الفَسادُ فِى البَرِّ وَالبَحرِ بِما كَسَبَت أَيدِى النّاسِ لِيُذيقَهُم بَعضَ الَّذى عَمِلوا لَعَلَّهُم يَرجِعونَ ﴿٤١﴾
Nered se na kopnu i na moru pojavi zbog onog što uradiše ruke ljudi, da bi im On dao da iskuse nešto od kazne za ono što uradiše ne bi li se vratili.[5]
لَهُم فِى الدُّنيا خِزىٌ وَلَهُم فِى الـٔاخِرَةِ عَذابٌ عَظيمٌ
Ali, takvima na Ovom svijetu poniženje predstoji, a na Onom svijetu patnja velika.[6]
ذٰلِكَ لَهُم خِزىٌ فِى الدُّنيا ۖ وَلَهُم فِى الـٔاخِرَةِ عَذابٌ عَظيمٌ ﴿٣٣﴾
To je njima poniženje na Ovom svijetu, a na Onom svijetu njima – patnja velika.[7]
IZVOR: MUHAMMED TAQI FALSAFI, DIJETE SA STANOVIŠTA NASLIJEĐA I ODGOJA, svazak I, Fondacija“Mulla Sadra“ u BiH, preveo s perzijskog: Ibrahim Avdić, Sarajevo 1432/2011.